Uvodni govor s predstavljanja knjige "Ganga osebujno pučko pivanje" Ante Kraljevića u Zagrebu

Gango moja na doktura sličiš /zdravlje čuvaš, a bolesti ličiš

Nije lako o gangi pisati i gangu opisati. Meni osobno najdraži i nekako najbliži opis gange, zapisao je u knjizi Put u Imotu, pjesnik Petar Gudelj, rođen u Podosoju koji pripada Runovićima:

Gango moja iz starih vrimena / ti si sama nikla iz kamena

“Nikla ili se obikla, ganga je jedno stoljeće bila ono što su svih stoljeća bile vode. Izvirala iz svih brda i grla, huka je stâla kroz rivine i žlibine, nosila drvlje i kamenje, plodotvorni mulj, bistrila se u virovima, krenicama i kamenicama, napajala duše. Muška i ženska, momačka i divojačka, runovićka i zmijavačka, vinjanska i podbabska, drinovačka i prološka, pripoljska i krška. Muška brončana, ženska srebrena. Muška grla – topovska grla: duboka, ubojita, tamna. Ženska grla svijetla, zvonozvuka, zvonka: Moje grlo zvoni kano zvonce: / naučilo čuvajući ovce. Pripoljska ponorna: u nju propadaju vode. Krška jamovita: u procijep ulijeće jato golubica. U pripoljskoj olovo, u krškoj srebro. Pripoljska raskalašna, silenska, prijapska. Krška ispred svoje prelijepe golotinje nosi grabovu granu. U ganginoj grmljavini dvije zlatne žice, munjine pletenice, prenapregnute od značenja, slike, smisla. Pred njezinim kovačom bio ozbiljan pjesnički nalog: od dvadeset vokala i šačice krhkih konzonanata skovati pjesmu. Mnogi su ga izvršili majstorski.”

Ganga je nematerijalna kulturna baština i samim time nije ograničena materijalnim granicama i rokom trajanja.

• Na vjeronauku su nas učili da su sakramenti vidljivi znaci nevidljive milosti... Odnosno na ovom svijetu određenim biljezima i znacima kao što
su, rituali, spomenici, slike, knjige.. označavamo i prikazujemo vrijednosti iz nematerijalnog svijeta.. Tako se i ganga iz nevidljivog (nematerijalnog svijeta) u različitim oblicima prikazuje u vidljivom, materijalnom svijetu.

• Ganga se isticala u pojedinom povijesnom razdoblju, na način koji je bio u skladu s vremenom, najprije i sama kao medij (sredstvo) za prenošenje poruke, zatim kao dio pjevačkog repertoara, kroz pisane radove i promotivne slogane, zabilježavana je i na različitim elektroničkim medijima (od magnetofonskih traka, preko kaseta, do video i audio snimaka objavljenih na internetu), međutim s kojeg god aspekta bila promatrana ili na koji god način predstavljana, riječ ganga, a naročito zvuk gange, kod publike (kao i kod izvođača) izaziva jake (zajedničke) emocije koje kreiraju poseban doživljaj simboličke vrijednosti za svakog stanovnika Imotske krajine i zapadne Hercegovine.

• Iako se u svakoj prilici u kojoj se predstavlja ili spominje ganga, nagovještava njeno nestajanje, kako i sam gangaški stih glasi:

Gango moja i ti došla kraju / mi smo zadnji koji te pivaju

Izgleda da tomu i nije baš tako. Ganga uporište za svoju održivost ima upravo u vrijednosti koju joj pridaju oni koji je smatraju važnom odrednicom zajedničkog identiteta. I dokle se ganga formalno može dijeliti na različite napjeve, stvarno opstaje jedino kao „Naša Ganga“ dokle god budu postojali oni koji će emotivno biti vezani uz imenicu Ganga, kao što smo svi emotivno vezani uz imenicu majka ili kruh, dotle će se spominjati ganga i bez obzira na mjesto i način izvedbe, to će biti „Naša ganga“, bila ona Imotska, Bekijska, hercegovačka, hrvatska ili možda neka druga, dokle god bude onih koji je budu smatrali svojom bit će i spomena gange u bilo kojem obliku...

Poznato je da je ganga jedna od važnijih odrednica zajedničkog identiteta stanovnika Imotske krajine i zapadne Hercegovine i bez obzira na osobni odnos prema gangi i pivanju gange, čak i oni koji je se na određen način srame, ne odriču se tog dijela identiteta kojim označavaju pripadnost zajednici koja baštini to nasljeđe.

• Nešto poput prezimena koje je dio osobnog identiteta nekog pojedinca, a ne sviđa se ni onima koji ga nose (npr. u Imotskoj krajini Lešina, Kukavica, Budalić itd...) Nositelji se ne odriču takvog prezimena, nego ga pokoljenjima prenose i predaju u nasljeđe budućim generacijama. Postoji ono nešto u emocionalnom smislu što ih upravo tim prezimenom povezuje s obiteljskim vrijednostima iz kojih su i sami nastali. Činjenica je da, u svakom smislu, posjedujemo samo ono što smo naslijedili, poput fizičkih (tjelesnih) i psihičkih osobina i predispozicija, no naslijedili smo i neke vrijednosti koje, ipak smatramo svojom dužnošću prenositi na sljedeće generacije.
• Kao što se u knjizi o prezimenu i plemenu Tonkovića iz Imotskog, navodi: Znamo da po svojim precima jesmo ono što jesmo, znamo tko smo i kakvi smo, po nama oni žive u nama, a zajedno s njima živjet ćemo u našim potomcima, kojima ćemo obilježiti njihov duh i njihovu narav.

• Za razliku od suvremenog promoviranja gange, kao kulturnog nasljeđa, gangu su još sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, u njenom izvornom obliku, Europom i svijetom, pronosili i promovirali sami gangaši, Imoćani i Hercegovci.

Ne daj Bože crnom ciganinu, da za kruvon iđe u tuđinu.

Često su iseljenici stihovima gange iskazivali nostalgiju za rodnim krajem i upravo kroz pjevanje gange povezivali su se s onim nematerijalnim svijetom za kojim su mogli posegnuti, bez obzira gdje se u materijalnom svijetu nalazili. Često je ganga bila krik kroz koji bi procjeđivali svoje emocije, bilo da se radilo o veselju ili kakvom jadu i čemeru. Ganga je bila ta koja je napajala i hranila onom nematerijalnom energijom, koja ih je održavala u životu. Iako se nenaviklom uhu svaka ganga čini ista, ipak svaki sudionik je u njoj pronašao smisao u iskazivanju onih vrijednosti uz koje su mu bili vezani korijeni, vrijednosti koje su i sami naslijedili od svojih predaka, bilo spominjanjem imena svetinja, zavičaja ili nekog događaja iz prošlosti. Nešto, kao što bi neki opisali „puru“: hranu koju mnogi povezuju sa jednoličnošću i siromaštvom i svaki dan je za ručak bilo isto: „pura“. Međutim i danas je u sjećanju mnogih generacija ostala upravo ta pura koja je značila život i u svojoj jednostavnosti i kreativnosti naših baba i matera, dodavanjem začina, pura je postajala raznovrsna: lučnica i pura, pura i kiselina, pura s maslom, pura i kaša, pura s čvrljama, greba s varenikom.... I tako kad sam svoju babu pitala da mi da recept za puru... nasmijala se i rekla: nema recepta, ako imaš ošta, lako je skuvat puru. Tako bi se moglo reći i za gangu i za puru, jednolična, ali ipak raznovrsna, jednostavna a savršena. Obje su održavale život, pura je hranila tijelo, a ganga dušu.

• Ganga je bila medij preko kojeg se učilo o životu, pa su se sve tuge, sva veselja, sve ljubavi i nostalgije izražavale kroz gangu. Naši preci su u svako pivanje i pismicu ugrađivali osjećaje odanosti i ljubavi prema Bogu, ljudima i svojem zavičaju.

Navest ću samo jedan od primjera izražavanja emocija tuge i žalosti kroz pivanje, koje je, prema istinitom događaju iz života svoje majke Ruže, objavio Mate Maras iz Studenaca (Imotski) u knjizi „Pisma od života“. Radi se o vremenu Drugog svjetskog rata kada su Talijani palili kuće po selima...
Sori gangu, nek se brda ore / nek se tužne majke razgovore.
• Kad smo jadni došli do naše izgorene kuće, a bila je večer, Petar zaplače i kaže. »Di mi je pištola, ubit ću se!« A ja mu primaknem bocun rakije i kažem: »pij, Petre! Neka gori! Prokleto jim bilo! Napravit ćeš ti novu, dok je žive glave. «Popije Petar rakije, i dobro. I ja malo popijem i kažem »Ajmo zapivat!« I mi od puste žalosti zapivamo.
Gango moja, mili razgovore / veseliš me kad mi je najgore.
• Zna se da je ganga nastala u Imotskoj krajini i zapadnoj Hercegovini, ali nitko nije otkrio gdje je točno „izvor gange“. Ljudi dragi, svaka, ali baš svaka ispivana ganga izvire iz grudi, a to znači da je svaka ganga ispivana iz „Grudskoga Vrila“. A svi znate koje se mjesto u Hercegovini tako zove. Zato predlažem da upravo na tom području ostavimo i postavimo spomenik Gangi. Kako je ganga nematerijalna baština, materijalni spomenik bi možda imao nekog smisla, ali svi znamo da je materijalni svijet propadljiv i prolazan (kao u ostalom i naše materijalno tijelo) zato kako bismo osigurali vječni spomen Gangi na području u kojem se ona, da tako kažem, materijalizirala iz nematerijalnog svijeta, trebalo bi se pobrinuti da ime ganga ostane zabilježeno kao toponim, budući da smo svjedoci da su upravo toponimi oni omeni ili znakovi, koji od najranijih civilizacija ukazuju na postojanja povezanosti materijalnog i nematerijalnog svijeta, odnosno da su se nazivi nekadašnjih božanstava i mitoloških likova, a kasnije i mnogobrojnih religijskih simbola, zadržali od prapovijesti do danas upravo u toponimima. U nazivima planina, rijeka, mora, naselja...
• U Grudskome vrilu postoji rječica/izvor jednostavnog naziva Vrilo. Vrilo koje iz svog izvora vodom napaja čitav kraj. Predlažem da se to Vrilo nazove Vrilo Gange, jer svaki izvor je vrilo i iz svakog izvora izvire ista voda, samo se mijenjaju imena izvora i rijeka. Ako bismo taj izvor prozvali Vrilo Gange i upisali ga u zemljovid, osigurali bi najtrajniji spomenik gangi i onome što je ona bila i jest u području gdje je iz nematerijalnog svijeta provrila poput vode...vode koja je napajala fizička tijela, kao što je i ganga napajala duše. Na tom mjestu bi se ubuduće mogle održavati i prigodne svečanosti, čuvajući osim imena i pivanje gange kao vrijednu nematerijalnu baštinu koja je zaživjela upravo na ovim prostoru. Zato vratimo gangu u život, jer dokle god u grudima bude ljubavi za gangu, ona će iz njih izvirati. Nemojmo dopustiti da se ganga zaboravi i da to vrilo ikad „prisuši“.

• Kad smo već kod imena Ganga, zanimljivo je spomenuti da, osim naziva za pjevanje, Ganga, koje se koristi na ovim prostorima, ime Ganga spominje se u imenu svete rijeke Ganga ili Ganges u Indiji (3000 km). Koja je dobila ime prema, u hinduizmu obožavanoj božici koja se zvala Ganga. Rijeka izvire visoko u Himalajama ispod glečera Gangotri. Delta koja se naziva Ganga, najveća je delta na svijetu i prostire se na oko 64.000 km2.

Moglo bi se o gangi još puno toga reći i napisati, ali povod za današnje okupljanje je ova knjiga o gangi koja je ovdje ispred nas. Kako sam na početku rekla ovo je svojevrstan priručnik u kojem se nalaze vrijedni zapisi o gangi. Svatko od nas ovdje će pronaći nešto što će pokrenuti određene emocije koje nas povezuju s našim nasljeđem na jednoj suptilnoj razini, koja itekako postoji i stvarna je....Zato svaki puta kada otvorite ovu knjigu, kao da otvarate škrinju u kojoj samo vi otkrivate blago u značenju i spominjanju bilo vašeg zavičaja, mjesta rođenja, nekog od bliskih koji se spominju u pivanju gange, neki gangaški stih koji će vas vratiti u mladost i učiniti da ponovo čujete onaj zvuk gange koji je titrao u vama...zvuk koji možda ne čujete fizičkim ušima ali ga jasno osjećate... Ovo je još jedna knjiga o gangi koja čuva dragocjenosti za svakog od nas posebno. Kao što su u škrinjama i sanducima naše babe i matere „pod ključem“ čuvale svoje dragocjenosti, pisma, molitvenike i svete slike, blagoslovljene svijeće i pokoju mirisnu dunju...
Na koncu, želim se još jedanput zahvaliti Anti Kraljeviću i zaželjeti svima nama još ovakvih prilika, gdje će nas okupiti zajednička ljubav prema gangi. Hvala i našim dragim gangašima koji će svojom gangom zagrijati i iscijeliti i naše duše. Neka nas ta toplina prati kroz život i grije uvijek kad nas hladnoća stegne oko srca.... Blagoslovljeni bili sa svakom ispivanom gangom kao kapljicom blagoslova, koja je iz Božije škropaljice pala na naše živote... Živi bili, gangu spominjali, o gangi pisali, gangu pivali i uživali!!!!!
Hvala Vam!!!