Ganga

Grmljavinom, svojim gorskim treskanjem i ojkanjem, ganga zaglušila starinska pivanja: putničko, dijačko, svatovsko, divojačko, razorila lirsku pjesmu. Od drvlja i kamenja starinske pjevane lirske pjesme gradila svoje čvrste, rimovane (sličite) distihe-deseterce. Tek početkom dvadesetog stoljeća ganga pod imotskim nebom slavila pobjedu nad starijim, istančanijim i osjećajnijim oblicima pjevanja, ali nikada potpunu.

U mrkloj jesenskoj noći, kroz Grab i Kiticu, preko Osoja i Radovana, ispod Zavelima, izvijala se, drhtala, kidala i nadovezivala starinska putnička pisma. Patrljci pjesama, što su ih na istim putima, u isto takvim noćima, slobodeći se, pjevali Vlašići-kiridžije. Je li ta vokalna elementarna nepogoda u Imotu s vodama sašla s brdā ili se začela u polju, pod udarcima bure i gromova, nad ponornicom, blizu ponorâ? Jedna hercegovačka, sjećajući se sebe, pjeva:

Gango moja, ko te je iznio?

Škutor Mate, đava ga odnio!

 

Nikla ili se obikla, ganga je jedno stoljeće bila ono što su svih stoljeća bile vode. Izvirala iz svih brda i grla, huka je stâla kroz rivine i žlibine, nosila drvlje i kamenje, plodotvorni mulj, bistrila se u virovima, krenicama i kamenicama, napajala duše. Muška i ženska, momačka i divojačka. runovićka i zmijavačka, vinjanska i podbabska, drínovačka i prološka, pripoljska i krška. Muška brončana, ženska srebrena. Muška grla – topovska grla: duboka, ubojita, tamna. Ženska grla svijetla, zvonozuka, zvonka:

Moje grlo zvoni kano zvonce:

naučilo čuvajući ovce.

Pripoljska ponorna: u nju propadaju vode. Krška jamovita: u procijep ulijeće jato golubica. U pripoljskoj olovo, u krškoj srebro. Prípoljska raskalašna, silenska, prijapska. Krška ispred svoje prelijepe golotinje nosi grabovu granu. Vinjanska djevojačka: vilinska. Otočka rosna: u sumrak, pod jablanima. U zoru, kad se pomuzu krave. U ganginoj grmljavini dvije zlatne žice, munjine pletenice, prenapregnute od značenja, slike, smisla. Pred njezinim kovačom bio ozbiljan pjesnički nalog: od dvadeset vokala i šačice krhkih konzonanata skovati pjesmu. Mnogi su ga izvršili majstorski, na rasponu od usijane erotske, muške, crvene:

Ja sam svoga na Velimu skova,

kalila ga Mila Tucakova.

do sjetne, lirske, djevojačke, zelene:

Juko Bilin, di je tvoja kosa?

Vitar ti je po Mostaru nosa!

 

PETAR GUDELJ, IMOTSKA KNJIGA, Zagreb, 2017.