Ovaj rad je napisan i izlagan na Okruglom stolu o gangi, u Grudama 22, studenog 2013. Tekst je objavljen u posebnom dodatku godišnjaka "Susreti" br. 8, izdavač Matica hrvatske ogranak Grude. Organizator ovog Okruglog stola o gangi bio je Ogranak Matice hrvatske Grude uz suorganizaciju Instituta za folkloristiku iz Zagreba.

Kada slušamo gangu i govorimo o njoj kao o tradicijskom obliku grupnog seoskog pjevanja na dinarskom geografskom i kulturnom području, dolazimo u kontraverzne situacije, proizašle prvenstveno iz suprostavljenih doživljavanja ovog oblika. Te su kontraverze odraz izrazito podijeljenog društva, kakvo je do nedavno postojalo na tom području, seoskog stanovništva s jedne strane i gradskog s druge. Za izvođače, pripadnike seoskih sredina, njihova ganga je “pjesma nad pjesmama.” Zato uvažavam tumačenje značenja termina ganga albanskom riječju za pjesmu kenge, ili kange (gege dijalekt), proizašlu iz latinske riječi cantare, sa značenjem pjevati, jer na području gdje se ganga danas zatiče i koje je u prošlosti bilo stjecište ilirske kulture, nalazimo još uvijek niz naziva za predmete i pojave ilirsko/latinskog podrijetla. Istodobno pripadnici gradskih sredina doživljavaju gangu kao krajnje neugodan zvuk, a nikako kao pjesmu ili muziku. Za njih je ganga, kao i druge višeglasne seoske pjesme s tog područja, izraz primitivizma. Uskraćene su joj sve muzičke i umjetničke značajke, a osobito doživljajna ljepota, tj. estetska vrijednost.

prof. dr. sc. Ankica Petrović, etnomuzikologinja i socijalna antropologinja te profesorica na Odsjeku za etnomuzikologiju na uglednoj američkoj Herb Albert School of Music (UCLA)

1. Introduction

The purpose of this article is to describe my radical transformation as a young ethnomusicologist under the tutelage of John Blacking during my study with him at The Queen's University of Belfast in the mid-1970s, That transformation meant switching from the rigid and orthodox ethnomusicology of Yugoslavia and other Eastern European countries to a more revolutionary way of interpreting traditional music. In spite of official "humanistic" proclamations relating to their treatment of culture and society, many cultural phenomena and processes of the past and present were neglected, hidden, misrepresented or misinterpreted by Yugoslav scholars and leaders of cultural politics. I would like to devote this article to explaining the crucial differences in scholarly interpretation of the musical genre known as ganga, as a component of rural culture in the former Yugoslavia. Previously, traditional music was interpreted by Yugoslav musicologists as a cultural phenomenon existing as a thing in itself, a self-contained system, a kind of "action autonomous".