fra Branko Marić, doktor glazbenog umijeća i znanosti (Vrdi, 1896. - Zürich, 1974.) napisao je 1934. godine članak "Hercegovačka ganga". Objavljen u Napretkovom "Hrvatskom narodnom kalendaru" (str.105-107). Ovo se smatra kao prvi pisani rad o gangi.

Hercegovačka seljačka muzika nosi posebna obilježja pučke pjesme. U mnogočemu je tuđa i oprečna poimanju pjesme kultumih europskih naroda, njezinu ukusu i estetskom osjećanju. Školovanom muzičaru ili bolje muzičaru Europejcu pruža kod svakog novog susreta nova pitanja i nove probleme koliko gledom na ukus i izvedbu toliko u analizi same tvorevine. Kratki zapletaji i raspletaji njezina dvoglasja, dinamika neodoljive snage i konačno završavanje iznenađuje nas svojom nama tuđom značajnom crtom, pa smo je navikli zvati nekulturnom i divljom. To je ime dobila samo naša čisto autohtona muzika, pjesma i svirka, dok je druga pojava odgajana pod uplivom Crkve (škole), a treća nosi neizbrisive znakove orijentalne toplote u ustroju samom a osobito u bujnim ukrasima melodije. Istraživanjima naših muzičkih folklorista, da se slijediti ta pojava u jednoj zajedničkoj niti, koja otkriva sad bujniju svoju pojavu a sad opet zaostalu i kržljaviju širom sela naše domovine. U tim selima naći ćemo sve pratipove modernog orkestra u živoj uporabi, koji su obično u srodnoj vezi vokalnog melosa dotičnog kraja.