O gangi
Predgovor drugom proširenom izdanju knjige "Ganga, pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa". Izdanje 2004. godine.
Uvod
Ovom prikazu o gangi prethodilo je više članaka i radova kulturno-znanstvenih istraživača s područja narodne umjetnosti. Još g. 1934. objavio je hercegovački franjevac i etnomuzikolog dr. Branko Marić (r. u Vrdima g. 1896.) članak “Hercegovačka ganga”. U njemu on uzore i prapočetke gange nalazi u grčkoj heterofoniji (višeglasju), pa u ruskoj i javanskoj pučkoj glazbi. Iz njegova prikaza vidi se da pod gangom razumijeva sve vrste pjevanja u Hercegovini. U tom prikazu Marić kaže da mimoilazi «jednopjev i nahijske naricaljke, svirku, bogate melose, sevdalinke itd.», a zaustavlja se »kod seoskog dvopjeva«. »Taj dvoglas«, nastavlja on, »ima tvrdu koru za svrdlo našega poltonskog sistema i našeg ukusa, a sama je jezgra na prvi pogled nevidljiva, opora i gorka, ali ipak ta tekovina našega naroda mora da ima svoj (nesavjesni) sistem - zakon kreiranja i izvađanja, koja se zbiva pod dojmom ukusa i duševnoga nastroja jedne narodne cjeline. Toj čistoj našoj narodnoj pojavi i ako 'divljoj' moramo odavati više pažnje i dužnog poštovanja. To je stvorila ona ista kolektivna narodna duša, koja nam daje zdrave i divne originalne motive veziva i rezbarija, šarenilo narodnih nošnja i kretanje narodnih kola.« Ganga je, po Mariću, »stara naša pjesma s novim imenom. Taj način pjevanja vele da je u Hercegovinu došao pred kojih trideset godina iz Dalmacije - Imotske krajine - preko Posušja i Bekije.