Odnos očuvanja i reprezentacije gange na području Imotske krajine

III. EMPIRISKI DIO 23
Nacrt istraživanja 24
1. Festival Uz gangu i bukaru u Cisti Velikoj, 13. kolovoza 2016. 26
2. Ganga fest Slivno, 20. kolovoza 2016. 33
3. Festival Gange u Bušanjama, 21. kolovoza 2016. 39
4. Ganga fest Biorine, 2. kolovoza 2017. 45
IV. Zaključak 54
V. Popis literature: 56
VI. Popis sugovornika: 59
Sažetak 61

I. Uvod
Ganga je pjesma koja se pjeva na području dinarskog areala te ju je uglavnom pjevalo hrvatsko i srpsko seosko stanovništvo te manjine islamske vjeroispovijesti. Gangu kao netemperirano pjevanje teško je notno zapisati. Iz toga razloga ona se prenosila s koljena na koljeno. Evidentno je kako je gangaša i gangašica sve manje, a pjevanje gange sve rjeđe. Ovoj glazbenoj vrsti predviđaju nestanak. Kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, ganga zaslužuje stručnu potporu odgovornih institucija u cilju promoviranja i popularizacije. Sve navedeno trebalo bi rezultirati nastavkom aktivnog postojanja spomenutog glazbenog fenomena. Festivali gange su jedan od načina očuvanja ove pjesme.
Etnografski prikazi festivala gange, fokus empirijskog istraživanja ovog diplomskog rada, imaju za cilj potvrditi važnost modela formalnog predstavljanja, tj. festivala, u procesu očuvanja gange. U isto vrijeme, rad će upozoriti i na stvarne razloge pokretanja sve brojnijih specijaliziranih festivala gange na relativno malom geografskom području.
Jedno od glavnih problemskih pitanja odnosit će se na reprezentativnost gange; njeno identificiranje s lokalnom ili regionalnom zajednicom, njezino pripadanje lokalnoj ili široj zajednici, razloge postojanja festivala a bit će iščitano kroz razgovore s akterima festivala: izvođačima (gangašicama i gangašima), organizatorima i publikom koja u zamjetnom broju posjećuje ove festivale.
Predmet istraživanja su festivali gange na području Imotske krajine: Ganga fest Biorine, Uz gangu i bukaru Cista Velika, Ganga fest Slivno, Festival gange Bušanje.
Rad je podijeljen na dva dijela: teorijski i empirijski dio.
U teorijskom dijelu rada iznesene su osnovne informacije o gangi koje se referiraju na izvore literature istraživača i ljubitelja gange. Knjiga na koju se naviše oslanjam u ovom poglavlju je Ganga: pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa, Anđelka Mijatovića. Nadalje, u teorijskom dijelu rada napisana su pravila, upute o očuvanja kulturnog dobra i kulturne baštine pri čemu sam se najviše naslonila na rad Zaštita i očuvanje kulturnih dobara, Jadrana Antolovića. U nastavku teorijskog dijela, najviše se oslanjajući na knjigu autorica Petre Kelemen i Nevene Škrbić Almpijević Grad kakav bi trebao biti. Etnološki i kulturnoantropološki osvrti na festivale, napisane su opće činjenice o festivalima i općenito o autentičnosti. Osim knjiga i članaka vezanih uz navedena poglavlja rada, a koji su navedeni u popisu literature, korištena je i internetska stranica www.ganga.hr kao izvor informacija vezanih uz gangu i gangaške napjeve.
U empirijskom dijelu rada opisana su četiri festivala gange na području Imotske krajine. Metoda istraživanja je polustrukturirani intervju sa organizatorima, izvođačima i posjetiteljima te sudjelujuće promatranje. Istraživanje se provelo na području Imotske krajine u periodu od 1. kolovoza 2016. do 2. kolovoza 2017. godine.
Tri ključna pitanja ovog rada su:
1. Jesu li, i ako jesu koliko, organizatori festivala gange svjesni važnosti organiziranja takvih festivala u svrhu njenog očuvanja i je li to uistinu jedina svrha njihovog organiziranja tog festivala?
2. Jesu li, i ako jesu koliko, izvođači gange na festivalima gange svjesni njenog reprezentiranja na pozornici u svrhu njenog očuvanja i je li po njima najvažniji razlog njihovog nastupa?
3. Dolaze li posjetitelji na festivale gange zbog ljubavi prema toj pjesmi, želji da je nauče ili razlog njihovog posjeta leži u nečemu drugome?
Polazna hipoteza ovog istraživanja je kako se festivali gange između ostalog organiziraju i održavaju u svrhu njenog očuvanja, ali to nije jedini razlog održavanja festivala gange.

II. TEORIJSKI DIO

1. Ganga
1.1. Pojam Ganga
Ganga je „momačko skupno pjevanje narodnih pjesama u kojem jedan pjevač pjeva melodiju, a ostali ga prate držanim tonom“ (http://hjp.novi-liber.hr). Ona je ljudima poznata kao glasna, bučna, ''divlja'' pjesma, no ganga u sebi također nosi značajke lirike. Njome su opjevani svi događaji koje su proživjeli njeni pjevači te su se kroz njeno pjevanje izražavali osjećaji i slale poruke. Oreč (1989) i Buble (1992) pišu kako je ganga nastala oko 1900. godine.
Prema Nosiću (1999) koji se slaže s muzikologom Cvjetkom Rihtmanom, ime ganga je ilirskog podrijetla. Kao argument ovoj teoriji navodi se podudaranje područja na kojima se pjeva ganga s područjima nekih ilirskih plemena. Nosić navodi kako kod nekih prevladava mišljenje da je „riječ ganga motivirana popratnim slogom gan ili njegovim varijantama s izmijenjenim vokalom“ (Ibid.:76). On se ne slaže s ovom teorijom jer smatra da bi se onda i riječ ganga pojavljivala u „varijantnim oblicima“, a to nigdje nije potvrđeno (Ibid.:77). S obzirom na to, Nosić zaključuje kako riječ ganga nije nastala zbog popratnih slogova. On tvrdi kako je riječ ganga „ilirski supstratni leksem u hrvatskome jeziku“. „Potječe od riječi kang kojoj je značenje bilo pjesma“ (Ibid.:77). Marić (1941) tvrdi kako bi se riječ ganga mogla dovesti u vezu s albanskom riječju kang koja znači pjesma. Postoji i teorija da je riječ ganga vjerojatno riječ posuđena iz engleskog jezika od izraza gang u značenju ''skupina'', ''družba'', a, također, moguće je da je ta riječ u hrvatski jezik ušla iz tršćanskog područja gdje je simbolizirala veselje, zabavu, galamu na Visu i Korčuli (Mijatović, 2004). Mijatović napominje kako su stanovnici Zabiokovlja odlazili raditi sezonske poslove u Primorje i na otoke te su na taj način usvojili izraz ganga i donijeli ga u svoje krajeve.
1. 2. Podrijetlo pjevanja gange
Prema Glibotiću (1978), ganga je nastala tako da je netko pri pjevanju počeo oponašati gusle. Takvo pjevanje se svidjelo mlađoj populaciji toga vremena te se ganga zahvaljujući njima proširila i zadržala. Mnogi drugi istraživači dijele isto ili slično mišljenje o nastanku gange. Petar Oreč (1989) je mišljenja kako je ganga mogla nastati uvođenjem trećeg glasa u dvoglasno pjevanje. Kako je to pjevanje trebalo biti složno, u slaganju glasova došlo je do pratnje izgovarajući glasove gan, gen, gin, gun, gn. Postepeno se uvodilo i više glasova te je došlo do toga da jedan glas vodi, a ostali ga prate.
Ganga je prema nekim autorima nastala negdje oko 1900. godine i najviše je bila u upotrebi do 1950. godine (Mijatović, 2004). Prema istom autoru, ganga je nastala u Imotskoj krajini i u zapadnoj Hercegovini te se prenosila s koljena na koljeno. Grad Imotski odigrao je važnu ulogu u širenju gange (Oreč, 1989). Imotski je tada bio trgovačko središte gdje se srijedom i subotom moglo čuti pjevanje gange u cijelom gradu. Čagalj (1979) tvrdi kako je ganga najvjerojatnije iz Imotskog prenesena u Hercegovinu u 19. stoljeću. Nosić (1999) u svom radu navodi neke istraživače koji su tvrdili da je ganga nastala u Imotskoj krajini te prenesena u Hercegovinu, no on se oštro suprotstavlja tim teorijama iako za svoje stajalište ne navodi argumente. Gdje je točno ganga nastala i kako se širila teško je odrediti. Prostor na kojem se ganga pjevala i na kojem se je još i danas može čuti je „prostor iza Cetine do iza Neretve, od Biokove i gorja što dijeli jugozapadnu Hercegovinu do mora do livanjskog kraja, Kupreške visoravni, Uskoplja, Ivanplanine, Kalnikova i Foče do Nevesinja i Popova“ (Mijatović, 2004:29). Mijatović navodi da je ganga pjevana i u nekim selima vrgorske i omiške općine i nekim zaseocima koji pripadaju gradu Trilju. Gangu je uglavnom pjevalo hrvatsko i manjinsko srpsko seosko stanovništvo te manjine islamske vjeroispovijesti.
Iako se ganga veže uz grad Imotski, treba napomenuti kako gradsko stanovništvo nikada nije pjevalo gangu. Ganga se smatrala seoskom pjesmom dok se u gradu kantalo. U tome se prepoznavala zatvorenost samog grada prema obližnjim selima. Građani su htjeli u svoju pjesmu uvesti više melodije, ljubavi i mekoće te se više pažnje posvećivalo melodiji nego samom tekstu.
1. 3. Način pjevanja gange
Prema navodima Mijatovića, ganga se pjeva tako da prvi glas, to jest, pjevač (pivač) ''vodi'' odnosno pjeva, a ostali ga prate izvodeći mukle vokale ''e'' i ''o'', to jest, gangaju zajedno, u jedan glas. Pjevač je glavni, on predvodi i usmjerava ostale glasove u jedan tok, tako što oni prate njegovo pjevanje. Gangaši počinju gangati kada glavni pjevač završi prvi stih, a potom glavni pjevač i gangaši nastavljaju zajedno, pjevač pjeva drugi stih, a gangaši gangaju (Čagalj, 1979). Milas (1981) navodi da se ganga pjeva tako da jedan pjevač pjeva pjesmu, a ostali oponašaju gusle tako da su izgovarali slogove : gun, gun, gun ili gan, gan, gan kao pratnja pjevaču. Ujević (1996) tvrdi kako postoji više napjeva gange te kako se svaki napjev može raščlaniti na početak i na glavni dio. Prema Mijatoviću, onaj koji započinje gangu najprije pročisti grlo, potom izdigne glavu i prsa kako bi uzeo što više zraka te zatim započne sa pjesmom. Najčešće gangu započinje glavni pjevač, ali može ju započeti i netko od gangaša, zatim dati znak glavnom pjevaču da preuzme. Nadalje isti autor tvrdi kako broj osoba koje sudjeluju u izvođenju gange ovisi o samim glasovima tih osoba, to jest, da li se glasovi slažu ili ne i o tome da li glavni pjevač može nadvisiti glasove ostalih sudionika u izvođenju pjesme te ih tako predvoditi. Postoje muški i ženski gangaški sastavi, rijetkost je da se miješaju. „(...) mnogi informatori smatraju da je ganga ''više muška pjesma'' i da je pjevaju više muškarci nego žene“ (Mijatović, 2004:17) .
1. 4. Forma gange i gangaški napjevi
Gangu kao netemperirano pjevanje jako je teško notno zapisati. Iz tog razloga jedini pouzdan način prikupljanja i izrade dokumentacije o gangi su audio i video snimke formalnih i neformalnih izvedbi gangaških sastava (http://www.ganga.hr). To je najvjerniji način na koji se ovo višeglasno pjevanje može arhivirati kao živi dokument.
Ganga je stihovno pisana u desetercu. Prema Čaglju (1979), ganga je lirska dvostruka pjesma, a prema načinu njenoga izvođenja, ona je višeglasno pjevanje i to na način primitivne polifonije. Buble (1992) tvrdi kako ganga pripada stilu tijesnih intervala. U takvom pjevanju nerijetko su se javljali intervali koji su tješnji ili širi od intervala u poznatim dijatonskim nizovima i ljestvicama (Ibid.).
Postoji više napjeva gange. Razlikuju se od sela do sela, pa čak i od zaselka do zaselka. Mijatović tvrdi kako su napjevi ovisili o njihovim stvaraocima. To su bili mladići i djevojke iz sela te je na njihovo stvaralaštvo utjecalo mnogo faktora, kao na primjer dob, raspoloženje, lokalana tradicija i drugo te već postojeće gange. Isti napjevi otpjevani od djevojaka i mladića iz drugih sela zvučala su drugačije. To je ovisilo o glavnom pjevaču, o ganganju ostalih i o tome kako se njihovi glasovi slažu (Mijatović, 2004).
1. 5. Tematika i poruke gange
Ganga je opjevala sve životne događaje stanovnika koji su živjeli na tom prostoru. Najčešća tema joj je ljubav.
Ljubav mori malo i veliko,
A nas dvoje odgojila, diko!
(Lovrećka ganga. P. Ujević. 1996.)
Mijatović (2004) tvrdi kako je ganga opjevala bilo koju djevojku koja se po nečemu isticala, bilo po ljepoti, poštenju ili marljivosti te također, ali nešto rjeđe, opjevava i osobine nekog dečka.
Dotarice da ti nije dote,
Đava bi te uzejo s lipote!
(Ibid.)
U gangi se izražavaju osjećaji, mišljenja, situacije i slično. Tako ganga pjeva o ljubavi, tuzi, vjeri, domovini, radosti, obitelji, običajima, poslovima ili odlasku od kuće:
Ne ću vire pogaziti stare,
Ti me ne ćeš vinčat, matičare!
(Ibid.)
Mene moja naučila mati:
Pivaj, sine, živili Hrvati!
(Ibid.)
Koliko je Amerika duga
Još je veća na mom srcu tuga!
(Ibid.)

Viruj, dragi, vira je u Bogu,
Ja tebi virovat ne mogu.
(Ibid.)

1. 6. Zaštita gange
17. listopada 2003. godine UNESCO usvaja Konvenciju o zaštiti nematerijalne kulturne baštine. Prema članku 1. ove Konvencije, njena svrha je:
a) „zaštiti nematerijalnu kulturnu baštinu“;
b) „osigurati poštivanje nematerijalne kulturne baštine zajednica, skupina i pojedinaca kojih se to tiče“;
c) „na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini podići svijest o važnosti nematerijalne kulturne baštine, kao i o osiguravanju uzajamnog uvažavanja te baštine“;
d) „osigurati međunarodnu suradnju i pomoć“ (Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, članak 1.).
Nematerijalna kulturna baština uključuje „vještine, izvedbe, izričaje, znanja, umijeća, kao i instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine i u nekim slučajevima, pojedinci prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine“ (Lah, 2016: 63).
Najvažnije institucije za zaštitu materijalne i nematerijalne baštine su Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) i Međunarodno Vijeće za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS).
Antolović (2006) navodi kako je svrha zaštite kulturnog dobra njegovo prenošenje budućim naraštajima u, što je više moguće, izvornom stanju, zaštiti kulturno dobro od bilo kakvih radova na njemu koji bi mogli promijeniti njegovo izvorno stanje i time i vrijednost, spriječiti nelegalno ophođenje sa kulturnim dobrom. Svrha zaštite je stvoriti uvjete za opstanak i održavanje kulturnog dobra te upraviti njihovu zaštitu u svrhu interesa pojedinca, zajednice i šire.
Ganga je zaštićena na državnoj razini kao nematerijalno kulturno dobro. Uvrštena je na Listu zaštićenih kulturnih dobara. „Nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ili na drugi način, a osobito:
- jezik, dijalekti, govori i toponimika te usmena književnost svih vrsta,
- folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, kao i druge tradicionalne vrednote,
- tradicijska umijeća i obrti“(Antolović, 2006:17).
Kulturno dobro je predmet ili pojava koji je od izuzetne važnosti za zajednicu kojoj pripada te je dio kulturne baštine te zajednice. Antolović (2006:29, prema Bernardu M. Fildenu) navodi tri grupe vrijednosti kulturnog dobra:
a) „kulturne vrijednosti čije sastavnice mogu biti dokumentarna, povijesna, arheološka i starosna te estetska vrijednost, a kod nepokretnih kulturnih dobara i arhitektonska, ekološka, kao i vrijednost u slici grada ili krajolika;“
b) „upotrebne vrijednosti čije sastavnice mogu biti namjenska (funkcionalna), gospodarska (ekonomska), društvena i politička vrijednost;“
c) „emotivne vrijednosti koje čine: čuđenje i radoznalost, identitet i kontinuitet“.
Čovjek koji je velikim dijelom zaslužan za zaštitu gange je Imoćanin Tomislav Matković. U intervjuu koji sam s njim vodila 2013. godine otkrio je kako je postepeno došlo do toga da se ganga zaštiti na državnoj razini kao nematerijalno kulturno dobro. Radeći kao spiker na radiju Grude, upoznao je gangaše koji su htjeli snimiti svoje pjevanje. U međuvremenu je počeo slušati te snimke te su ga one veoma zainteresirale za istraživanje gange. Otkrio je kako su gangaši uistinu zaluđeni gangom te je odlučio ''prokopati ispod površine''. Počeo je snimati pjevanje gange i čitati o njoj. Matković je shvatio kako je ganga malo poznata, o njoj se malo pisalo, a ona je zapravo kulturno dobro i identitet lokalne zajednice.
O gangi se prije nije baš puno pisalo. Intelektualci je nisu doživili, a ni nositelji tradicije nisu je čuvali, čak su je se i stidili. Moj cilj je bio sačuvati gangu, zaštititi je i razbiti predrasude o tome kako je to samo bučna, barbarska pisma. (T. M.)
Matković je skupljao sve radove koji su pisani o gangi te je sam, ili uz pomoć supruge, snimao gangu po selima Imotske krajine i zapadne Hercegovine. Pri tome mu je bilo važno da ih snimi u njihovom svakodnevnom okruženju kako bi još bolje dočarao gangu i njen kontekst. Ganga se ne može notno zapisati te je iz tog razloga, kako tvrdi Matković, bilo važno da se ona snimi. Kako je snimao gangu poznanstva s gangašima su se širila i na taj način je rastao broj gangaških sastava koje je on uspješno snimio. Uz snimanje gange radio je i intervjue sa samim gangašima kako bi spoznao značenje gange u njihovim životima. Pri upoznavanju sa gangašima pomogao mu je profesor Petar Ujević koji je dugogodišnji sakupljač gange te je izdao knjigu imenom Lovrećka ganga. U intervjuu Matković je istaknuo kako su ljudi bili jako susretljivi i spremni na suradnju: Gangašima je bilo jako drago da se ne'ko zanima za gangu i rado su pristajali na suradnju (T.M.).
Etnolozi imaju veliku ulogu kada je u pitanje zaštita kulturne baštine. Oni, uz ostale, sudjeluju u procesu zaštite, podržavaju rad udruga koje rade na održavanju tradicije te ponekad su dio žirija koji procjenjuje autentičnost izvođenja i prezentacije baštine. U međuvremenu, Matković se povezao sa profesorom dr. sc. Joškom Ćaletom koji radi na zagrebačkom Institutu za etnologiju i folkloristiku te je usmjeren prema hrvatskoj tradicijskoj glazbi. Profesor Joško Ćaleta mu je objasnio što treba raditi. Etnomuzikolozima je bilo bitno sačuvati gangu te je, prema riječima Matkovića, došlo do suradnje i razmjene radova. U toj suradnji došlo je do ideje da se ganga zaštiti konvencijom UNESCO-a. No prije toga, trebalo ju je zaštiti na državnoj razini. Zahvaljujući Jošku Ćaleti ganga je zadobila status nematerijalnog kulturnog dobra. „Ministarstvo kulture je, temeljem Pravilnika o registru kulturnih dobara Republike Hrvatske, donijelo rješenje s potpisom ministra mr. sc. Bože Biškupića, kojim je zaštićena ganga u imotskom i vrgoračkom kraju“ (http://www.min-kulture.hr).
„Pod pojmom zaštite kulturnog dobra podrazumijeva se provedba mjera zaštite pravne i stručne naravi propisanih na osnovi odredaba Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, koje su sukladne pravilima konzervatorske struke. Pod pojmom očuvanja kulturnog dobra podrazumijeva se provedba mjera zaštite i očuvanja u cilju produljenja trajanja spomeničkih svojstava kulturnog dobra. (...) za provedbu zaštite kulturnih dobara potrebna sredstva osiguravaju se u državnom proračunu, dok za provedbu mjera očuvanja, sredstva osigurava prvenstveno vlasnik kulturnog dobra, a koji pod određenim uvjetima može ostvariti potporu iz proračunskih sredstava, donacija ili drugih izvora.“ (Antolović, 2006:43)
Matković kao dugogodišnji spiker na radiju danas surađuje sa DJ-ima. Iz te suradnje ''izrodio'' se CD „Gangawerk“. Pjesme s tog CD-a spoj su gange i techna. Te gangaške prerade Matković pušta na radiju kako bi makar na taj način zainteresirao mlade za tu ''pismu krša i kamenjara'' i kako on tvrdi: „Ljudima se to svidilo“. Osnovao je i internetsku stranicu www.ganga.hr na kojoj se nalaze mnogi pisani radovi o gangi kao i snimke pjevanja. Najznačajnije glazbeno izdanje gangaškog napjeva je CD Gange zapadne Hercegovine i Imotske krajine u nakladi HKUD-a Hercegovac. Na CD-u je otpjevano 120 različitih gangaških napjeva (http://www.ganga.hr).
Zaštitom te ponovnim reprezentiranjem kulturne baštine, tradicijskim praksama se daje „drugi život u obliku izložbe njih samih“ (Hafstein, 2013:56, prema Kirshenblatt-Gimblett, 1998:150). Zaštitom nematerijalne kulturne baštine, predstavnici te baštine odnosno tog kulturnog dobra, tj. zajednica koja je vlasnik tog kulturnog dobra, postaje glavni akter u očuvanju tog kulturnog dobra.
2. Očuvanje
Nakon zaštite kulturnog dobra jako je važno i očuvati to kulturno dobro. U ovom slučaju, kod nematerijalnog kulturnog dobra, tj. gange, važno je da zajednica održi to dobro ''na životu'' prenošenjem mlađim generacijama. Također jako je važna reprezentacija gange i podučavanje takvom pjevanju.
Za kulturno dobro se brinu njihovi vlasnici i ovlaštenici prava na njima, a način upotrebljavanja i iskorištavanja kulturnog dobra propisan je Zakonom. Svojstvo kulturnog dobra, tj. njegov status utvrđuje Ministarstvo odgovarajućim rješenjem temeljem Zakona na osnovi stručnog vrednovanja tog dobra od strane konzervatorske službe (Antolović, 2009). Dakako za sve to potrebne su i financije. Primjeri financiranja kulturnog dobra su sponzorstva, donacije od privatne osobe, općine, grada, županije, države ili raznih udruga. Udruge su nerijetko najviše uključene u očuvanje i usmjerene prema očuvanju kulturnog dobra. One se najčešće sastoje od lokalnih ljudi koji imaju za cilj zaštititi svoju tradiciju. Ponekad te udruge ne djeluju u tom lokalitetu, ali se sa daljine, bilo financijski ili na drugi način, brinu o svojoj zajednici i tradiciji. Najčešći razlog tome je nostalgija za njihovim rodnim mjestom. No ono što se uvijek nameće kao pitanje kako oni ljudi koji ne žive u tom mjestu mogu donositi odluke vezane za to mjesto ili znati što to mjesto treba?
Svrha zaštite i očuvanja kulturnih dobara:
• „zaštita i očuvanje kulturnih dobara u neokrnjenom i izvornom stanju te prenošenje kulturnih dobara budućim naraštajima“,
• „stvaranje povoljnijih uvjeta za opstanak kulturnih dobara i poduzimanje mjera potrebnih za njihovo redovito održavanje“;
• „sprječavanje svake radnje kojom bi se izravno ili neizravno moglo promijeniti svojstvo, oblik, značenje i izgled kulturnog dobra i time ugrozi njegova vrijednost“;
• „sprječavanje protupravnog postupanje i protupravnog prometa kulturnim dobrima te nadzor nad iznošenjem i uvozom kulturnih dobara“;
• „uspostavljanje uvjeta da kulturna dobra prema svojoj namjeni i značenju služe potrebama pojedinca i općem interesu“(Ibid.: 46).
Očuvanje kulturnog dobra jača identitet zajednice i evocira zajedničku prošlost na kojoj se baziraju društvena sjećanja. Zajednica gradi svoj identitet, između ostalog, i kroz glazbu. Glazba ima veliku ulogu u poticanju emocija i društvenog sjećanja i zajedništva. Ona može biti snažno sredstvo za izgradnju identiteta na način da pobuđuje emocije, identificira zajednicu i ističe njene posebnosti i značajke prepoznatljivosti. „Baština je proces prisjećanja koji podupire identitet i načine na koje pojedinci i skupine shvaćaju svoja iskustva u sadašnjosti. U tome procesu, fizički predmeti, mjesta ili sklopovi, kolektivna ili individualna sjećanja i činovi... i ostali oblici nematerijalnih iskustava postaju fokalnim točkama, ili kulturnim oruđima, za baštinske prakse koje se bave definiranjem, (re)kreiranjem, pregovaranjem, proglašavanjem i očuvanjem identiteta“ (Lah, 2016: 70-71 prema Smith, 2006:276).
Identiteti se najčešće oblikuju kroz razlike određene zajednice od drugih i to najčešće kroz reprezentaciju, to jest onoga što žele i kako žele predstaviti sebe, svoju zajednicu široj javnosti što znači da se identitet uvijek iznova izgrađuje usporedbom s drugima i razlikovanjem od drugih (Hraste-Sočo, 2012). Nematerijalna kulturna baština nije teritorijalno određena, „definirana je etnografski, a ne topografski“ (Hafstein, 2013:55). Ona predstavlja određenu zajednicu, a ne teritorij. Na taj način zaštitom nematerijalne kulturne baštine na neki način štiti se i sama zajednica te jača svoj identitet i stavlja naglasak na kulturne markere, evocira emocije i prošlost. Identitet u baštini je povezan sa kulturnom politikom identiteta. „Kulturni identitet jest ono što nam daje osjećaj da pripadamo, u dubokom i trajnom smislu, nekoj grupi, zajednici, čak i projektu, to je neki ideal ili aspiracija. Identitet je množina, a ne jednina, za svakoga ima širok dijapazon vjernosti, aktualne ili potencijalne.“ (Ibid.:24 prema Verhelst, 2001:13) Mezey (2013) piše kako baština pripada skupinama, tj. zajednicama. No to na neki način stvara problem jer zajednice, zbog njihove potrebe za kulturnim identitetom, teže nepromjenjivosti baštine, koja je zapravo fluidna, pa stoga nikako ne pogoduje nematerijalnoj baštini. „Širenje pojma baštine i na nematerijalnu kulturu vodi materijalizaciji fluidne tradicije (...)“ (Bendix, 2013:356 prema Brown, 2004, 50-51).
Mnogi su autori raspravljali o identitetu. Identitet se počeo razvijati u 19.stoljeću u doba nacionalizma u europskim društvima. Prema Hraste-Sočo identitet se dijeli na apsolutni i relativni. Prvi predstavlja potpunu jednakost, a drugi ostavlja prostora za odmicanjem od istosti. To je slika kojom se zajednica predstavlja drugima, a ona je tek jednim dijelom istinita. Prema tome identitet se mijenja s obzirom na društvene promjene. On nije fiksiran već podložan promjenama i kao takav je relativan pojam.
Kao i sve drugo i kulturni identitet i baština podliježu promjenama i oblikovanju u procesu globalizacije. Zahvaljujući globalizaciji svijet je sve više povezan i gotovo sve nam je ''na dohvat ruke''. U takvom svijetu lako se gube različitosti i svijet postaje jedno globalno selo. Globalizacijom čovjek postaje dio puno većeg diskursa življenja s opasnošću gubitka autohtonog identiteta. „Očuvanje identiteta, poglavito kulturnog, u današnjem globaliziranom svijetu, personificira otpor prema svakoj vrsti unifikacije“ (Ibid.:24). Globalizacija utječe na razne zajednice od onih velikih svjetskih do najmanjih lokalnih. U tom brzom razvoju i promjeni konteksta djelovanja čovjeka u okviru svoje zajednice nameće se pitanje identiteta kao ono ključno. „(...) procesi globalizacije i socijalne transformacije, uz uvijete koje stvaraju za obnovljeni dijalog među zajednicama, također uvjetuju, kao i fenomen netolerancije, ozbiljne prijetnje propadanja, nestanka i uništenja nematerijalne kulturne baštine (...)“ (Hafstein, 2013:42, prema UNESCO, 2003). Identitet čovjeka, lokalne zajednice i sve ono što ga čini je ugrožen na način da se globalizacijom neke tradicionalne vrijednosti, rituali, obredi koje su ga sačinjavale pripadnikom određene zajednice mijenjaju, preoblikuju ili nestaju. Suočeni sa promjenom svijeta kakvog je poznavao, relativiziranjem vrijednosti čovjek traži načine da izgradi svoj identitet. Najčešće se za takve potrebe koristi kulturna baština to jest nešto ''autentično'', što je uvijek selektivno. Izabrani elementi identiteta izgrađuju se u okviru društvenog sjećanja i odobren je od zajednice koja taj element smatra autentičnim. Kultura nije statična. Ona se uvijek iznova konstruira i treba ju promatrati u kontekstu nastajanja. Iz toga razloga teško se može zaključiti kako je kultura nešto fiksirano, izvorno, netaknuto te kako je razni procesi mijenjaju i dekomodifciraju. Prema Pletencu (2006) ''očuđivanje'' života prvi je korak na putu komodifikacije. Tako nastaju tradicije, seljačke kulture postaju tradicija.
3. Autentičnost
Termin izvornost javlja se šezdesetih godina prošlog stoljeća (Ceribašić, 2003). Izvornost se definirala kao „ono što je seljačko, starinsko, domaće i čisto, a pobliže je i samoniklo, nekrivotvoreno, bez stranih utjecaja, kolektivno, neprofesionalno te hrvatsko“ (Ceribašić, 2003:258). No moglo bi se reći kako je izvornost samo društvena fikcija. Baština je društveni produkt koji nije bio lišen mijene kroz prošlost, dapače uvijek je iznova izvođeno i s vremenom se oblikovalo. Možemo zaključiti kako je izvornost suvremeno izvođenje sa evociranjem prošlosti, tj. pozivanjem na prošlost i po uzoru na prošlost. „Baština je dijelom procesa samodefinicije kroz historiziranu samoreprezentaciju“ (Lah, 2016: 53 prema Brett, 1996:2). Lah (2016: 53 prema Kjirshenblatt-Gimblett, 1998: 149) navodi kako je baština „novi modus kulturne proizvodnje u sadašnjosti koji se obraća prošlost. Baština bi se mogla okarakterizirati jedna od inkarnacija prošlosti, to jest, selekcije elemenata u prošlosti koji su interpretirani u sadašnjosti.“
Prema Handler i Linnekin, tradicija se može definirati samo kao model, ali ona svakako treba biti sagledana kroz prizmu sadašnjosti. Moglo bi se stoga zaključiti da je upravo ta ''tradicija iz prošlosti'' uvijek iznova konstruirana u sadašnjosti te kako je poveznica prošlosti i sadašnjosti i te tradicije zapravo samo simbolična (Kelemen i Škrbić Alempijević). „(...) tradicije stoga nisu niti istinite niti lažne jer, ako se istinite referiraju na čistu i nepromijenjenu baštinu prošlosti, onda su sve lažne, a ako su tradicije uvijek definirane u sadašnjosti, onda su, pak, sve lažne tradicije istinite“ (Kelemen i Škrbić Alempijević, 2012:75 prema Handler i Linnekin, 1984:288).
Lidija Nikočević (2013) navodi kako antropolozi nerijetko znaju reći da prestankom kulture počinje baština. Baština je nešto što se iznova stvara. Stvara se u sadašnjosti, stvara se za budućnost, a ima svoje temelje u prošlosti. Na prvu se čini kako ona pripada prošlosti, no ona je zapravo produkt današnjeg vremena i u svrsi je izgradnje identiteta zajednice.
„Na globalnoj pozornici baštine pojedinci nestaju. Na toj razini programi za čuvanje i zaštitu izabranih aspekata kulturne prošlosti temelje se na moralnim obavezama ''svih''. U toj zamišljenoj globalnoj zajednici, kulturna baština shvaća se kao zajedničko dobro čovječanstva.“ (Bendix, 2013:364-365)
U današnjoj stručnoj literaturi termin baština zamijenio je termin folklor. Folklor se definira kao ono što je izvorno, autentično, a folklorizam kao kopija folklora, izvođenje folklora, tj. njegova reprezentacija. Neki autori brišu granice folklora i folklorizma te navode kako su oni međusobno isprepleteni (Ceribašić, 2003). Po tome bi se moglo reći kako je baština ono što je izvorno, netaknuto, autentično, a reprezentiranje baštine ono što je lažno. No, danas mnoge manifestacije u svrhu reprezentacije baštine također postaju dio kulturnog identiteta zajednice pa i sama baština. Postavlja se pitanje što je onda uistinu izvorno i postoji li nešto netaknuto i izvorno ili je baština fluidna te se i ona mijenja s vremenom i ljudskim napretkom? Kada nešto prestaje biti autentično i tko odlučuje o tome je li nešto autentično ili ne? Općenito se smatra da ako zajednica smatra nešto autentičnim da je onda to i autentično. Prema Jelinčić (2008), sve pojave su društveno proizvedene i nastaju u kontekstu mjesta i vremena u kojem se izvode. It tog razloga teško je govoriti o izvornoj autentičnosti. No ponekad se događa da se tradicija mijenja u dodiru sa drugim pojavama ili običajima i kao takva zna graničiti sa neukusom te nema neku posebnu težinu ni vrijednost. Dozvolu za takvo prezentiranje tradicije može dati samo lokalno stanovništvo. No ako pak dođe do promjena u tradiciji ili pak do komodifikacije tradicije na inicijativu lokalnog stanovništva, onda se autentičnost ne bi trebala dovoditi u pitanje jer je plod zajednice.
„Autentičnost nije više osobina svojstvena predmetu, zauvijek fiksirana u vremenu; umjesto toga ona jest društveni proces, borba u kojoj suprotstavljeni interesi zastupaju vlastite reprezentacije povijesti. Kultura se promatra u prijeporu, u nastajanju, u konstruiranju, a djelovanje i težnja postaju dijelom diskursa. Kada se sudionici koriste terminom autentičnost, etnografi mogu upitati koji je segment društva pobudio sumnju, što se više ne uzima zdravo za gotovo, o kojim je društvenim borbama riječ te koja su kulturna pitanja na djelu“ (Kelemen i Škrbić Alempijević, 2012:72 prema Edward M. Bruner, 2005:163).
Također važno je zamijetiti kako izvođači ne žive svakodnevno ono što izvode već im je to dio njihovog performansa. Ako uzmemo to u obzir možemo li i dalje govoriti o izvornosti? Važno je razumjeti kako je hvatati se u koštac sa izvornošću jednako začaranom krugu u kojem se baština uvijek iznova stvara. „Negdašnja je praksa tek šturi recept, na temelju kojega samo stvaratelji kulture mogu skuhati raznovrsne verzije starinskoga i lokalnoga unutar vlastite tradicije(...)“ (Ceribašić, 2003:299). Upravo zbog toga što je relativna i fluidna, izvornost baštine je plodno tlo za more simbola i kulturnih markera zajednice kojoj pripada. Također, pitanje je vremena i ambijenta izvođenja. „Radi se, dakle, o autentičnosti koja nije zauvijek prikovana uz pojedine predmete, mjesta, kulturne prikaze i događanja, već se nanovo utjelovljuje u pojedinim interpretacijama, uvijek se može ponovno konstruirati i zadobiti različito značenje u različitim kontekstima“ (Kelemen i Škrbić Alempijević, 2012:72-73).
Očuvanje gange danas se izvodi kroz festivale gange, tj. prezentiranjem gange na pozornici uz svjetla, mikrofone i razglas. No je li to prirodno okruženje gange i mijenjaju li takvi uvjeti njenog izvođenja njen izvoran zvuk? Sigurno da ne zvuči isto, ali svakako festivali kao takvi, odobreni i organizirani od strane same zajednice koja gangu izvodi, nerijetko i sami postanu tradicija i za sada su jedini način njenog očuvanja.
4. Festivali
Jedan od načina očuvanja gange je njeno reprezentiranje koje se najviše i najčešće odvija na festivalima gange. Od kada je svijeta i vremena čovjek ima potrebu da se na razne načine izrazi, obilježi neki događaj ili jača svoj identitet istovremeno slaveći i ispunjavajući svoje slobodno vrijeme. Festivali su jedan od načina na koji ljudi upražnjavaju sve te potrebe.
Sam početak festivala možemo tražiti u dalekoj prošlosti, u antičkoj Grčkoj, u okviru Dionizijskih svečanosti koje su se održavale četiri puta godišnje (Hraste-Sočo, 2012). Te svečanosti obilježavale su početak proljeća i početak sezone plovidbe. U prošlosti su se svečanosti koristile kao simbolično sredstvo komunikacije vladajućih sa podčinjenima i na taj način demonstrirali svoju političku moć (Ibid.). Također, u samom nastajanju festivala, glazba je ima veliku ulogu i uvijek je bila posebno istaknuta. U srednjem vijeku manifestacije su se održavale u crkvama i crvenim prostorima te su bile religijske tematike. Srednjovjekovni samostanski igrokazi su bili preteča glazbenim festivalima. Razdoblje renesanse i baroka obilježila je opera i svečanosti na kneževskim dvorima. Devetnaesto stoljeće obilježilo je buđenje nacionalne svijesti pa se to prožima i kroz festivale. Kraj devetnaestog i početak dvadesetog stoljeća obilježava njegovanje kulta pojedinog umjetnika. Nakon II. svjetskog rata povećao se broj festivala, a taj trend poznatiji je pod nazivom festivalizacija. Festivalizacija, prema Kelemen i Škrbić Alempijević, ima dva značenja: 1) povećanje broja festivala kao kulturnih praksi; 2) proces stvaranja festivala. Većinom se ta dva aspekta prožimaju. Nakon strahota koje je donio rat postojala je potreba za pozitivnom atmosferom, buđenjem i poticanjem umjetnosti te iskazivanjem emocija kod ljudi. Mnogi autori su izdvajali faktore zbog kojih se broj festivala povećava. Primjerice Booissevian navodi šest faktora povećanja broja festivala, a to su: demokratizacija, turizam, migracije te konfesionalizacija, eksplozija medija i industrijalizacija. U tom se vremenu primjećuje natjecanje Istoka i Zapada i kroz festivale, ali i poticanje rađanja međunarodnih festivala. Umjetnici su se sada mogli više približiti jedni drugima i povezati se. Početkom 21. stoljeća dolazi do pretjeranog umnažanja festivala.
U festivalima se mogu izdvojiti tri grupe koje se često preklapaju. To su: organizatori, izvođači i publika, no osim njih, festivale čine i oni koji se isključuju iz njih (Kelemen i Škrbić Alempijević, 2012). Svaki festival ima prostorni i vremenski okvir te se treba razmatrati u kontekstu u kojem se ostvaruje. Sve vrste festivala uključujo neku vrstu razmjene među sudionicima. I često se koriste kao ekonomski boljitak za zajednicu. (Picard i Robinson, 2006).
Festivali iznova stvaraju neka značenja. Njihova svrha nije samo puka reprodukcija izabranih fragmenata kulture. Festivale možemo zamisliti kao „arene u kojima se simboličko znanje konstruirano kreira i rekreira, propituje i osporava“ (Kelemen i Škrbić Alempijević, 2012., prema Azara i Crouch, 2016:41). Svaki festival odašilje određenu poruku. Iza toga stoji organizator/i festivala. No publika nije samo pasivni primatelj poruka. Njihovo mišljenje i njihove interpretacije festivala također su od velike važnosti. Bernadette Quinn smatra da bi se festivali trebali okrenuti i prema ne-lokalnoj publici, no oni su arene u kojima se reprezentira ''lokalno''. David Picard i Mike Robinson tvrde kako festivali na kreativan način potiču promjene i aludiraju na trenutno stanje u zajednici i društvu. Isto tako se kroz festivale može pokazati politička i ekonomska moć te također svi sudionici imaju svoje uloge (prikazivanje, žrtvovanje i razmjena). Festivali često pružaju priliku za demonstraciju političke moći bilo prema podanicima ili rivalima. Oni su veza sa društvenom i političkom promjenom. Oni tvore arene kulturalne kreativnosti gdje se mogu stvoriti novi načini prevladavanja raznih političkih i društvenih kriza. Kreativnost tu predstavlja prilagođavanje na novo stanje i stvaranje alternativa postojećem te iniciranje promjene (Picard i Robinson, 2006). Oni na simboličan način i uz ritualizirane transgresije reprezentiraju događaje iz prošlosti te na taj način povezuju zajednicu (posjetitelje i izvođače). Jedan od aspekata festivala je i liminalnost gdje su svakodnevne aktivnosti zaustavljene (Kelemen i Škrbić Alempijević, 2012.) „Festivali su tako viđeni kao odgovori zajednica koje potvrđuju identitet suočavajući se s naglim društvenim promjenama(...)“ (Kelemen i Škrbić Alempijević, 2012:88 prema Picard i Robinson 2006b:2)
Škrbić Alempijević i Kelemen pozivajući se na autoricu Beverly J. Stoeltje navode kako autorica ističe šest događanja u festivalima: ceremoniju otvorenja, dramu i natjecanje, gozba, ritual, glazba i ples i zaključno događanje. Ista autorica veliku pozornost daje obmanjivanju vremenskom realnošću te transformacijama. Alessandro Falassi navodi deset jedinica festivala: pročišćavanje, simbolične inverzije, valorizacija, prijelaz, naglašeno prikazivanje, naglašena konzumacija, razmjena, natjecanje, ritualna drama i devalorizacija (1987b:3-6). Isti autor je mišljenja da su obrtanje, suzdržavanje, intezifikacija i prekršaj glavne točke festivalskog ponašanja. Timothy J. Cooley u svom radu Repulsion to Ritual. Interpreting Folk Festivals in the Polish Theatres navodi kako su festivali ''suvremeni rituali''. Tijekom važnih političkih i vojnih revolucija festivali su korišteni da se stvori neka vrsta mitske superstrukture koja formulira porijekla nacije i carstva te istovremeno osigurava društveni kontinuitet i tradicionalne strukture moći kroz rituale i simbole (Picard i Robinson, 2006). Roger D. Abrahams objašnjava kako su festivali profani i uvijek odvijaju u vrijeme koje je suprotno krizi, kada se ne događa ništa bitno te sami trebaju stvoriti energiju za razliku od recimo rituala koji su uvijek sakralizirani i u njima je energija već prisutna.
Prije festivala postoje pripreme za njegovo održavanje. Festival ima svoje sudionike, svoj plan i program, svoj početak i kraj, vremenski i prostorni oblik. Festivali nude i trenutke spektakla. Festivali su napravljeni oko produkcije i konzumacije spektakla. Taj spektakl je važan proces društvenog izražavanja, instrument slavljenja identiteta i kolektivne svijesti (Ibid.). Prema Kelemen i Škrbić Alempijević (2012), ono festivalsko, tj. sam festival, ne može se odvojiti od onog svakodnevnog već se on zrcali baš u svakodnevnici. U procesu stvaranja festivala treba razmišljati o njihovom kontekstu, selekciji kulturnih elemenata, sadržaju i planu izvedbe, zajednici kojoj se izvodi i drugo.
4. 1. Definicije festivala:
Postoje različite definicije festivala. Donald Getz, u studiji Festivals, Special Events, and Torurism iz 1991., definira festivale kao posebna događanja te javne tematske proslave. Za Grega Richardsa i Roberta Palmera festivali su kulturna događanja koja imaju svoje mjesto i vrijeme održavanja, kulturni sadržaj i dionike koji mogu utjecati na događanje ili/i one na koje događanje utječe (Kelemen i Škrbić Alempijević, 2012). Imaju ograničeno trajanje i slavljeničkog su karaktera te su obično periodična s velikim brojem aktivnosti. Klaić (2006) festivale pokušava definirati kao kompilacije ili kako on naziva „pakete“ različitih umjetničkih događanja . Međutim, on tvrdi kako je povećanjem broja festivala, i njihovim sve većim širenjem, taj pojam postao gotovo pa besmislen. Danas gotovo svako događanje ima u svom nazivu riječ festival iako se većina njih održava samo jednom. U svakom slučaju ovise o dobro promišljenoj logici marketinga i organizaciji te sponzorstvu i prihodima. Festivali su većinom oportunistički, politika i mediji stavljaju pritisak na festivale. Također, njihov odgojni aspekt je nedovoljno istražen (Ibid). Beverly J. Stoeltje također smatra kako festivali uglavnom služe postizanju ideoloških ili političkih ciljeva te su vidljivo komercijalni. Alessandro Falassi istražujući značenje festivala u suvremenom engleskom jeziku navodi kako taj termin označava:
(a) sakralno ili profano vrijeme proslave, označeno posebnim propisima reda;
(b) godišnju proslavu istaknute osobe ili događaja, ili žetvu važnog poljoprivrednog proizvoda;
(c) kulturno događanje koje se sastoji od niza prikaza umjetničkog rada, često posvećeno jednom umjetniku ili stilu;
(d) sajam;
(e) opće veselje, prazničnost, dobro raspoloženje (1987b).
Također, Falassi navodi kako: „[...] definicija koja se može izvesti iz radova znanstvenika koji su se bavili festivalom pri proučavanju društvenih i ritualnih događanja iz očišta različitih disciplina poput komparativne religije, antropologije, socijalne psihologije, folkloristike i sociologije, pokazuje da festival obično označava periodično društveno događanje u kojem, kroz raznolike forme i nizove koordiniranih događanja, sudjeluju direktno ili indirektno i u različitom opsegu svi članovi čitave zajednice, ujedinjeni etničkim, lingvističkim, religijskim, povijesnim vezama i zajedničkim svjetonazorom. I društvena funkcija i simbolično značenje festivala usko su povezani s nizom očevidnih vrijednosti koje zajednica prepoznaje kao esencijalne za svoju ideologiju i svjetonazor, za svoj društveni identitet, povijesni kontinuitet i fizički opstanak, što je najzad ono što festival slavi“. (Falassi 1987:2)
Prema hrvatskom jezičnom portalu festival (lat. festum) definiran je kao:
1. „priredba posvećena važnom događaju, kojom se što slavi uz određene ceremonije; festum, svečanost, svetkovina;“
2. „periodična velika kulturna priredba, smotra umjetnosti [filmski festival; muzički festival]“ (http://hjp.znanje.hr).
Nevena Škrbić Alempijević i Petra Kelemen, uzimajući u obzir definicije mnogih autora sažele su svoju definiciju festivala: „Festivali su javna događanja koja imaju vremenski, prostorni i programski okvir. Javnost festivala upućuje da su oni u svojoj srži predstavljački i da svojim zamišljenim okvirom žele uputiti određenu poruku. Nadalje, u njihovo je organiziranje upisana svrha proslave, slavlja određenog elementa kulture. U festivale se uključuju tri tek donekle odijeljene skupine aktera: organizatori, izvođači i publika. Unutar festivalskog okvira smješteni su motivi, svrhe i izvedbe svih uključenih sudionika. Akteri festivala omogućuju da se on dogodi te se unutar zamišljenoga prostorno-vremenskog okvira putem njihovih praksi festivali izvode. Okvir festivala pritom nije nepropustan; mnogostruke festivalske izvedbe mogu iskoračiti izvan zamišljenih okvira. Isto tako, festival je svojom povezanošću s društvenim kontekstom jedna od mogućih artikulacija kulturnog života, dok se njegove poruke prelijevaju izvan njegove vremenske i prostorne zadanosti“ (Kelemen i Škrbić Alempijević, 2012:47-48).
I sami festivali s vremenom mogu postati tradicija, kulturni markeri kojima se zajednica prezentira javnosti. Isto tako festivali kao graditelji i čuvari kulturnog identiteta mogu sadržavati i nekoliko razina identiteta s obzirom da uključuju više izvedbi i više grupa, a svatko od njih ima svoje osobno iskustvo (Ibid.). No bez obzira na povezanost festivala sa mjestom u kojem se održava, njegove poruke se trebaju interpretirati i čitati u globalnim narativnima. Također je bitno uključivanje dijaspore u festivale. Na taj način se oni vežu sa svojim krojenima i osvještavaju svoju pripadnost.
„Kako bi festival ''uspio'', odnosno zaživio, on treba komunicirati sa zajednicom u okviru u kojem se odvija, treba postati ''vlasništvom'' lokalnih stanovnika, govoriti nešto bitno o njima, njihovu načinu života, htijenjima i posebnostima“ (Kelemen i Škrbić Alempijević, 2012:107).

III. EMPIRISKI DIO

Nacrt istraživanja

Naslov: Odnos očuvanja i reprezentacije gange na području Imotske krajine
Cilj istraživanja: potvrditi važnost modela formalnog predstavljanja, tj. festivala, u procesu očuvanja gange te upozoriti i na stvarne razloge pokretanja sve brojnijih specijaliziranih festivala gange na relativno malom geografskom području
Problem istraživanja: reprezentativnost gange; njeno identificiranje s lokalnom ili regionalnom zajednicom, njezino pripadanje lokalnoj ili široj zajednici, razlozi postojanja festivala
Predmet istraživanja: festivali gange na području Imotske krajine: Ganga fest Biorine, Uz gangu i bukaru Cista Velika, Ganga fest Slivno, Festival gange Bušanje.
Istraživačka pitanja:
1. Jesu li, i ako jesu koliko, organizatori festivala gange svjesni važnosti organiziranja takvih festivala u svrhu njenog očuvanja i je li to uistinu jedina svrha njihovog organiziranja tog festivala?
2. Jesu li, i ako jesu koliko, izvođači gange na festivalima gange svjesni njenog reprezentiranja na pozornici u svrhu njenog očuvanja i je li po njima najvažniji razlog njihovog nastupa?
3. Dolaze li posjetitelji na festivale gange zbog ljubavi prema toj pjesmi, želji da je nauče ili razlog njihovog posjeta leži u nečemu drugome?
Metoda istraživanja: individualni polu-strukturirani intervju otvorenog tipa, sudjelujuće promatranje
Proces prikupljanja podataka i vremenski okvir:
Proces: Intervju otvorenog tipa i sudjelujuće promatranje
Vremenski i prostorni okvir: od 1. kolovoza 2016. do 2. kolovoza 2017. godine. na području Imotske krajine
Sudionici: izvođači (gangašice i gangaši), organizatori i publika
Uzorak: 34 sugovornika
Proces obrade podataka: transkripcija podataka dobivenih intervjuiranjem i njihova interpretacija te interpretacija zapaženog tijekom sudjelujućeg promatranja
Problemi, ograničenja: upitnost istinitosti navoda ispitanika, uljepšavanje priče, iznošenje nepotpunih podataka
Etički aspekti istraživanja: zagarantirana anonimnost ispitanika, upućivanje ispitanika u proces istraživanja i pitanje za pristanak snimanja intervjua te korištenja dobivenih podataka u diplomskom radu
Polazna hipoteza: Festivali gange se, između ostalog, organiziraju i održavaju u svrhu njenog očuvanja, ali to nije jedini razlog održavanja festivala gange.

1. Festival Uz gangu i bukaru u Cisti Velikoj, 13. kolovoza 2016.
Intervju s organizatorom festivala Uz gangu i bukaru u Cisti Velikoj odradila sam 9. kolovoza 2016. godine. To je bilo četiri dana prije održavanja festivala. Organizatora sam uspjela nekako uhvatiti za intervju jer je, kako je rekao, previše zauzet i okupiran organizacijom festivala. Organizator inače živi u Zagrebu te je u Cisti Velikoj, gdje je i rođen, uvijek u mjesecu kolovozu kako bi mogao organizirati festival. Većinu organizacije obavi dok je još u Zagrebu. Ovo je već deseti festival za redom.
Prvi festival smo započeli 2006. godine. S tim da smo ga započeli u zaseoku Rojnice kroz predstave i kroz gangu. Nažalost nakon dvije godine, tri, jedan mještanin se objesio i nisam više mogao gori organizirat zbog njegove obitelji i psihičkih razloga. Jer to je dvadeset metara od njegove kuće. Onda smo nastojali naći drugu lokaciju. Onda smo zadnjih mjesec i po' dana našli tu novu lokaciju, taj lokalitet Zadružbine, koji je bio zapušten, devastiran, uništen, zarastao u korov... Onda smo gušili dečke, ko je god bio u mogućnosti, dođite, ajmo očistit pa smo taj prostor koliko toliko prilagodili tom zahtjevnom događaju na način da smo eto očistili ga. Nismo imali struje pa smo improvizirali kablove i struju da bi imali kakvu takvu struju da bi to održali da ne nastane prekid. Onda smo svake godine čistili taj prostor, nadograđivali ga s ovim, s onim tako da smo ga sad doveli u jednu fazu koja je dosta zavidna. Ambijent izvođenja je prirodan, nema nikakvih dodataka, stećci, bunar, smilje...itd. Štand koji prodaje plastiku, pakiraj se, ajde ća. Oni znaju da tu nemaju šta radit. Ovaj festival se ne zove od početka Uz gangu i bukaru. Kako je bilo u početku više ni sam ne znam, da vam budem iskren, ali uglavnom bila je promovirana ganga, predstave i tako dalje. Ali onda svake godine je se pojačavala ta ganga onda smo jednostavno dali naziv Uz gangu i bukaru koji ima već nekih sedam, osam godina. U početku smo imali naziv uz Gangu i bukaru pa smo mu dali naziv Spoj hrvatskog Sjevera i Juga uz gangu i bukaru jer smo ga preselili u Zagreb i Zaprešić održavat pa smo dovodili grupe iz Slavonije koje su pjevale doli pa smo napravili spoj hrvatskog sjevera i juga. Prošle godine smo promotivno napravili festival na način da smo uključili Argentince i Nijemce u program, putem interneta. S Nijemcima smo imali malo problema tu godinu probnu zbog mreže. Tako da smo ovu godinu proširili suradnju na Argentinu, Kanadu, Njemačku, mađarski dio gradišćanskih Hrvata... Oni bi se ove godine trebali direktno javiti u prostor. Tako da mora' sam se malo bolje opremiti tehnički ove godine. Ove godine smo dali naziv festivalu Okupljeni u jedno uz gangu i bukaru. To je jedan projekt koji bi trebao zaživiti na nivou cijele Hrvatske i svih Hrvata diljem svijeta. Na taj projekt su upućene mnoge institucije u Hrvatskoj. Prvi segment iz tog programa je ovaj festival, znači prvi put u javnost izlazimo s jednim od segmenata iz programa Okupljeni u jedno uz gangu i bukaru. Tako se može organizirati i, recimo, turnir nečega tradicijskog, recimo Turnir nečega okupljeni u jedno uz to i to. Uglavnom kanimo sve segmente tradicijskog života u Hrvatskoj uključiti u jedno di ćemo nastojat ujedinit sve Hrvate diljem svijeta u taj projekt. Ako treba sutra i školu učenja hrvatskog jezika kroz program Okupljeni u jedno. Za početak je ta ganga, budući da je sve izraslo iz te gange, da to sve polazi od nas, ekipe s kojom ja surađujem i mene. Često uz kavu smišljamo i razmišljamo kako, do kud dogurat , a onda smo došli na ideju da bi to bilo to. U Zagrebu se ovo održava svake godine. Mislim da smo imali preskok jednu ili dvi godine u ovih deset godina . U Mimari smo bili prve godine, pa u Lisinskom u maloj dvorani, pa u Zaprešiću u Domu kulture, pa smo sudjelovali na festivalu Cest is the best ... Cijela organizacija festivala Uz gangu i bukaru ili Klub Ciste Velike, koji je organizator toga svega, mi živimo i radimo u Zagrebu, ali nastojimo sve ove godine ovde oživit, a gore donijet, prezentirat Zagrebu i okolici. (F. R.)
Naglasak je na tome da se baština koja je specifična za ovaj kraj prenese i prezentira diljem Republike Hrvatske, a i svijeta.
Nisam mogla ne zapitati tko zapravo stoji iza svih ideja i tko pomaže pri sponzoriranju ovog festivala.
Mislim da je sve nastalo na moju inicijativu. Ja sam predsjednik tog kluba. Klub sam osnovao davno prije. Organiziramo u ljeto zbog godišnjih odmora. Cijeli godišnji odmor provedem organizirajući i pripremajući sve za festival, a i cijelu godinu u Zagrebu. Ja također pjevao gangu jesam, ali u zadnje vrime nešto baš i nisam. Ne stignem. A kad se nađem u društvu, zapjevam i ja. Ona mene podsjeća da sam rođen u ovom kraju di su ljudi praktično živili uz komin, uz bukaru, uz gangu uz kruh s komina. Kad su kopali pa zapivaju, kad su se ženili pa zapivaju, kad se rađalo... jedna zabava. Kad vidim koliko su bogati ti tekstovi gange, koliko se kaže u ta dva stiha. Meni su vrjednija ta dva stiha i više mi kažu nego nečije cijele pjesme. A sponzora imamo, ali nažalost dosta teško dolazimo do njih. Nažalost ne mogu se pohvaliti sa državnim institucijama koje bi trebale biti na prvom mjestu. Ima nešto privatnih sponzora, ali uglavnom prijatelji koji prepoznaju to što radimo jer mi svima dajemo na uvid što mi radimo. I svakog našeg sponzora i donatora, tko god nam pomogne, mi stavimo na tu našu stranicu. Državne institucije samo deklarativno imaju sluha za hrvatsku tradicijsku baštinu, a kad dođe do realizacije, nema ih nigdje. Političari nas neki podrže ili sponzoriraju. Cijenim ad su oni ti koji prepoznaju što mi radimo i kažu ovo je dobro što se dešava u tome kraju, što se radi, obnavlja i čuva. Meni može doći bilo 'ko od političara, ne da ga ja stavim u prvi red, da ga slikam i promoviram, već da nam financijski pomognu da to održimo. (F. R.)
Kako zaključuje organizator ovog festivala, a što se može zaključiti i iz samog truda oko organizacije i samog programa festivala, ovakvi festivali su nam potrebni kako bi barem na taj način očuvali svoja kulturna dobra.
Festival gange je potreban. Da tih festivala nije , ganga je već ionako pred umiranjem. Festival se organizira za sve ljude koji vole Hrvatsku i tradiciju i tradicijske običaje, neka specifična grupa da je to samo za njih. Moram priznati da sam priča' sa puno glazbenika i kompozitora i puno ljudi koji se razumiju u glazbu i nikad niko od njih nije reka nešto pogrdno za gangu. (F. R.)
Festival Uz gangu i bukaru okupljeni u jedno održao se 13. kolovoza 2016. godine. Već u 16h počelo je okupljanje za izvođače i sve one koji su željeli biti na milenijskoj fotografiji. Šime Strikoman snimio je milenijsku fotografiju u znaku bukare, koja je zaštitni znak ovog festivala. Svi prisutni trebali su biti u bijelim majicama i u zrak podići svoju bukaru te nazdraviti. Od 17:30h bilo je finalno natjecanje baštinskih igara (šijavica, balote, kamena sa ramena...) čije je prednatjecanje počelo dan prije. U 20:30h krenuli je izvođenje gange, a i ne samo gange.
Nije tu samo ganga. To je druženje uz gangu i bukaru. Uključujemo tu i bećarac i kola i reru... Želja nam je promovirati to druženje i zajedništvo. (F. R.)
Cijeli program se prenosio uživo na njihovoj službenoj stranici. Tijekom programa, kako je organizator najavio, bila su uživo uključivanja Hrvata izvan Hrvatske. Svaki nastup je zbog toga imao svoje točno vrijeme izvođenja. U 22 h na pozornici je nastupio band koji je izvodio rock'n'roll glazbu 60-tih godina. Zadnja stavka programa odigrala se u 24h sudjelovanjem u nacionalnom projektu za obnovu tornja u Vukovaru. Nakon toga zabava se nastavila do jutra. Cijeli program ovog festivala bio je pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar Kitarović. Naime ova informacija je pri intervjuiranju organizatora izostala.
Kada sam došla na lokalitet Zadružbina u Cisti Velikoj nisam mogla ostati ravnodušna. Morala sam primijetiti da su se jako potrudili. Lokacija je sama od sebe, kako je organizator već spomenuo, jako atraktivna. Naime velika pozornica nalazila se na ledini pored nekoliko bunara, okružena suhozidima. Pored pozornice se nalazila velika drvena bukara kao zaštitni znak, a ispod nje je bio bunar i oko njega nekoliko muškaraca odjevenih u nošnje. Ispred pozornice je bilo postavljeno oko stotinjak stolica. Veliki video zid se nalazio na pozornici. Iza nje je bio HRT-ov kombi. Na povišenom mjestu, na drugoj livadi nalazili su se stolovi sa hranom i pićem i nekoliko štandova. I uistinu, kako je najavio organizator, štand sa plastikom je ovaj put izostao. Većina posjetitelja je sjedila na stolicama ispred pozornice, a izvođači su većinom bili pored i nestrpljivo čekali svoj red. Uostalom sve je moralo biti po planu i programu jer je svaka minuta ovog festivala isplanirana. Ostatak ljudi bio je raštrkan po lokalitetu, također velika većina njih je bila kod stolova sa hranom te se i tu mogla čuti ganga, a moram priznati kako ni mladi, iako nisu bili u većini, nisu izostali. Nastojala sam intervjuirati neke posjetitelje i izvođače koji su vidljivo bili pod tremom. Pa ipak ovo sve ide uživo. Uz to sam pokušala jednim okom gledati zbivanja na pozornici. Bila sam baš pozitivno iznenađena i oduševljena cijelom izvedbom programa.
U cijelom tom moru ljudi uspjela sam pronaći njih nekoliko koji su dali svoje razloge dolaska na ovaj festival. Je li to bilo zbog zabave i druženja ili zbog ljubavi prema našoj baštini? No možda jedno ne isključuje drugo.
Ovo mi je prvi put da sam posjetio ovaj festival. Ja sam živio po različitim gradovima i sve i svašta vidio i čuo, ali ovo što se večeras ovdje događa, to veže nas ljude koji smo odavde. Nisam sada neki ljubitelj gange, ali volim to. To je naše. Ja ne pjevam gangu. A i mislim da bi mladi više tribali biti zainteresirani za ovo. Festivali su potrebni. Mislim da ovakvih vrsta festivala triba više nego drugih. Kao prvo da se ne zaboravi ovo. To je uvjet bez kojeg ne ide. (I. Č.)
Došli smo u susjedno selo na godišnji odmor pa smo došli vidjeti kako to izgleda. Moj tata je odavde tako da znam što je to, ali nisam baš slušala večeras. Ali mislim da su ovakvi festivali potrebni za održavanje te kulture. (A. Č.)
Neki od posjetitelja iako nisu ljubitelji gange i tu su prvi put shvaćaju koja je svrha ovakvih festivala i to podržavaju, dok neki dolaze isključivo zbog podrške pri očuvanje kulturne baštine.
Razlog mog posjeta ovdje večeras je da se posjeti na tradiciju koja traje već godinama. Doduše ovaj ganga fest se održava negdje poslije Domovinskog rata. I tako sad svake godine. Ja mislim da su ovi festivali gange potrebni da se očuva tradicija. Potrebni su mladosti da vidi šta znači rodna gruda. (A. M.)
Ja sam došla večeras ovo podržati da se ne zaborave stari običaji. Ja ovdje živim. I volim gangu. To je jedna tradicija. Smatram da su festivali gange potrebni. Kao primjer kako su naši stari živjeli i ta tradicija da se ne zaboravi. Mladi su danas vrlo malo zainteresirani. Mislim da ovakvi događaji vraćaju prošlost. (B. I.)
Nekolicina posjetitelja ipak ne gledaju pesimistično na očuvanje gange i njeno izumiranje. Smatraju kako su mladi ipak zainteresirani te da je ganga zaštitom dobila na popularnosti, ali da festivali gange nisu dovoljni za njeno očuvanje.
Mladi su jako zainteresirani. Ima dosta kulturnih umjetničkih društava. Meni unuk radi u Splitu, ali kad dođe ovde njih par se sastane pa pivanju. Ja ih učim. Ali još potribnije bi bilo osnovat neke udruge ili nešto di bi se mlade učilo pivat gangu. Da se ne zaboravi ovo sve. Kad ja umren, ako nije naučio oni kraj mene onda više neće bit ni ganga festivala ni ničega. Ja mislim da je ganga dobila malo na popularnosti otkad su je zaštitili. Mislim da se i posjećenost festivala povećava. Postaje sve veći interes i mladosti i starosti. (A. M.)
Gotovo svi od izvođača su odgovorili kako su na ovom festivalu isključivo zbog ljubavi prema gangi te kako bi očuvali tradiciju od izumiranja.
Ne znam čemu bi se mogao više veseliti od zabavnog programa osim gangi i srest se sa prijateljima, a inače živim u Švicarskoj preko trideset godina. I razonoda je doć' kući i zapivat gangu, a dolazim tri puta godišnje. Ako ne zapivam gangu k'o da nisam ni dolazio. Ako se dogodi da smo svi na okupu, ona odemo na festivale. Ne radi se tu samo o meni ili nama nego o tradiciji toj našoj i održavanju te gange. Mi je čuvamo. Volim da se festival održava baš zbog tradicije, tog našeg narodnog običaja. Dolazim na festival zbog ljubavi prema gangi i zabave, druženja. Bit je zabava i druženje. (J. P.)
Gangu pjevam od svoje desete godine. Još kao đak sam počeo sa svojom grupicom. I tako do dana današnjega pivamo po svim ganga festovima. Meni ganga odmara dušu. Ja sam kao klinac piva to. A mi smo sada među mlađim generacijama koji to pivaju. Po festivalima smo počeli nastupati prije petnaestak godina. Mi smo prva gangaška udruga. Ovo održava tradiciju. To je jedno druženje, održavanje tradicije. I imamo prilike čuti različite napjeve pa učimo pjevati te napjeve jedni druge. Prije je bio natjecateljski duh, ali to ne vodi ničemu. Svako selo ima svoje pivanje. Ja osobno sam tu iz ljubavi prema gangi. Meni je ovde na festivalu najbitnije druženje. Samo ganga je najbolje kad se piva opušteno. Potrebi su nam ovi festivali da se očuva neka tradicija običaj. Jer da nije toga ko bi sastavio te ljude. Ganga izumire. Ali nije rješenje u festivalima. Triba raditi na razini svoje sredine, učit male. Mladi se nama smiju. Mi njih 'oćemo naučit, ali nema od toga ništa. (A. B.)
Meni je bit sačuvanje tradicije i identiteta kao jedne zemljopisne cjeline odakle mi potječemo. Tu se prinosila historija naša. (B. M.)
Ima desetak godina sam počela pivat po festivalima. Ja mislim da broj posjetitelja povećava tokom godina. Stvarno su nam festivali potrebni nama svima koji to vole. I zbog očuvanja. Ja dolazim tu iz ljubavi. Zaštita gange možda bi mogla privući mlade. (R. B.)
Po festivalima ne pjevam baš tako često. Više pjevamo ovako kada se sastanemo mi braća i sestre. Od nas osmero djece, šestero nas piva gangu. Festivali gange su potrebni. Mislim da i ovaj mladi svit treba imati di naučit gangati. Ne možeš to naučit sam, nema ni note niti je zapisana. Šteta što ovi mladi ljudi ne znaju gangu. To je nešto izvorno što ne bi smilo izumrit, ali na žalost mi smo zadnje generacije koje pivaju gangu. Evo sestre iz Njemačke dođu samo da bi gangu pivale. Ja sam tu večeras iz ljubavi prema gangi, ali volim čuti i druga pjevanja, svi mi različito pivamo. (V. K.)
Izvođači na prvo mjesto stavljaju ljubav prema gangi. Neki odgovaraju kako se broj posjetitelja s godinama smanjuje, neki da se pak povećava. No jedan odgovor mi je upao u uho. Navodno se broj posjetitelja smanje, ne zbog zainteresiranosti ljudi, već zbog nedostatka financija. Također zajednica koja organizira festival mora profitirati od toga kako bi se on i dalje održavao. No ja sam od organizatora dobila odgovore kako nikada ne naplate festival od zarade na festivalu.
U interesu je i lokalnoj zajednici da ona nešto i naplati od te gange. Skupi se velik' broj ljudi, ide se pije. Broj posjetitelja se godinama smanjuje jer platežno sredstvo je problem. (N. M.).
Ove godine, 2017., naziv festivala bio je Nadgangavanjem do Japana. Mnoge gangaške skupine izvodile su gangu pred žirijem, a počasni gost bio je zamjenik japanskog ambasadora u Republici Hrvatskoj, gospodin Mitsuhiko Shinomiya. Također, počasni gost bio je gradonačelnik grada Zagreba, Milan Bandić. A s obzirom da je prošle godine festival bio pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar Kitarović, mogla sam zaključiti kako ovaj festival dobro sponzorski ''pokriven''.
Pjesme su pjevane u okviru tri teme: ljubav, kroz život i slobodan izbor. Ove godine festival je, za razliku od prethodnih festivala, bio natjecateljskog karaktera. Razlog tome bio je, koliko sam ja uspjela zaključiti, da se procjeni koja je gangaška skupina najbolja jer ona najbolja počasno putuje u Japan kako bi se u Japanu prezentirala ganga. Iako je organizator protiv natjecanja na festivalima gange, ove godine to nije mogao izbjeći. Ja, nažalost, ove godine nisam mogla posjetiti ovaj festival, no čula sam da je bilo jako lijepo i zanimljivo. Festival se opet, nakon nekoliko godina, održao u zaseoku Rojnice. Sve informacije koje imam o tome dobila sam naknadno kroz priču sa nekim izvođačima, skupljanjem njihovih dojmova te sa internetske stranice Uz gangu i bukaru Cista Velika1 gdje se nalazi snimka cijelog festivala. Naknadno sam čula za neke ozbiljne svađe vezane uz pobjednice ovoga festivala. Iako natjecanje, kako su mi svi do sada odgovarali, za njih i nije baš tako bitno, ono je uvijek razlog svađa pa čak i razlog raspada sastava i prijateljstava. Naime jedna od članica koje su pobijedile je pjevala i za drugi gangaški sastav. Očito ovaj sastav nije bio onaj s kojim je željela odnijeti pobjedu pa je zbog toga izbila velika svađa koja je sezala čak i do organizatora. Na festivalu, u sve tri kategorije, po broju bodova koje su si KUD-ovi međusobno dodijelili, pobijedio je ženski gangaški sastav Zvuci kamena i krša. U kategoriji slobodan izbor, prvo mjesto dijele sa muškom gangaškom skupinom Udruga gangaša Radobilja Katuni Kreševo te su dodijeljene nagrade. Nekoliko dana nakon održavanja festivala, točnije 17. kolovoza, na stranici Uz gangu i bukaru Cista Velika objavljeno je da je naknadnim pregledom snimke žiri organizatora dodijelio nagrade trima gangaškim skupinama. U kategoriji ljubav pobjedu je dodijelio ženskoj gangaškoj skupini Zvuci kamena i krša iz Imotskoga, u kategoriji kroz život, ženskoj gangaškoj skupini Gangašice Tomislavgrada i Posušja te u kategoriji slobodan izbor Udruzi gangaša Radobilja Katuni Kreševo. Sada se preko interneta može glasati za jednu od ove tri skupine za nagradu publike što će eventualno odlučiti tko putuje u Japan prezentirati gangu. Nameće se pitanje zbog čega je došlo do naknadnog ocjenjivanja pobjednika po kategorijama. Na snimci se može vidjeti da je pri samome proglašenju pobjednika atmosfera bila jako napeta i pomalo čudna. U nekoliko navrata jedan od članova žirija koji je čitao pobjednike je rekao kako organizator ne želi nikoga posebno isticati.
„U principu, organizator se ne može odlučiti jer ste svi bili jednako dojmljivi pa ćete svi dobiti nagrade i zahvale jer ne možemo izdvojiti nikog od vas posebno. A što se tiče samog bodovanja, morali smo gore razjasniti neke dileme. Dogodine ćemo to razjasniti bolje da ne bi nitko bio oštećen, a svi ste zaslužili svakako nagradu. Ovaj... poštivat ćemo ovo zbrajanje, među vama samima, kao što sam sada pročitao. Ispalo je da stvarno imate najviše bodova, ali ja ne bi u ime organizatora nikoga posebno isticao pa ćemo zahvale podijeliti svima. A što se tiče Japana, izbor se nastavlja, ovo je tek početak.“ (I. K., član žirija)
Da li naknadno pregledavanje snimke od strane organizatora te naknadno proglašenje dobitnika potkopava vjerodostojnost samog žirija, načina bodovanja i cjelokupni natjecateljski karakter festivala?
2. Ganga fest Slivno, 20. kolovoza 2016.
Slivno je malo mjesto u sklopu općine Runovići koje ima oko 350 stanovnika. Već sedamnaest godina za redom u tom mjestu se održava festival gange, Ganga fest Slivno. Mjesto je slabo naseljeno i nalazi se podalje od svih važnijih prometno-trgovinskih pravaca. Ipak kada je Ganga fest u Slivnu veliki boj ljudi posjeti to malo mjesto. Ja sam posjetila Slivno 20. kolovoza 2016. godine. Tada se održavao 16. Ganga fest u Slivnu. Ujedno ovaj festival gange ima najdužu tradiciju te se najpoznatiji festival ovakvog tipa na području Imotske krajine. Pri ulasku u Slivno odmah sam primijetila mnogo automobila parkiranih sa strane ceste i na svim livadama. Registarske oznake automobila otkivale su otkud su sve posjetitelji stigli: Imotski, Šibenik, Split, Zagreb, Makarska, Bosna i Hercegovina, Njemačka, Francuska i dr. Odmah po dolasku uočila sam veliku pozornicu ispred kamene osnovne škole na igralištu. Ispod nje stajao je natpis: „Gango, naša kulturna baštino, Slivno uspomeno i mjesto nikada ne zaboravljeno.“ Na sredini igrališta bile su poredane stolice. Sa jedne strane pozornice su bili stolovi i klupe, a odmah do njih se prodavala pečena janjetina. Šank sa pićem je bio na kraju igrališta nasuprot bine. S druge strane igrališta su se prodavale igračke za djecu i torbe i majice na kojima piše Ganga fest Slivno. Pomno sam razgledala dok su pripreme za sam početak bile u tijeku. Vrlo brzo sam bila pozvana od voditelja da odradim intervju s njim. Iako je festival ubrzo počinjao, uspio je izdvojiti nekoliko trenutaka za mene. Inače, voditelj je bivši organizator ovog festivala pa mi pokušao reći nešto o organizaciji festivala gange u Slivnu.
Udruga žena Slivanjke je organizator, a ja sam tu od prvog dana, otkad nije bilo Udruge žena. Ja sam voditelj. Prije sam ja to otpočetka, od prvog dana organizirao. Ganga festival u Slivnu se održava od 2001. godine. Sve se počelo održavati na inicijativu našeg fratra. On je rodom iz Hercegovine. Tu u Slivnu su počeli najprije održavati neki zbor. Bilo je malo djece ljeti, ali to nije uspjelo. Onda je uvidio da bi se ganga tu mogla održavati i on je piva gangu. I onda smo to jedne godine započeli u jesen. I onda smo vidjeli da to u jesen je bilo negdje oko dvista do trista ljudi i da to neće ići. Ali čim se festival počeo održavati prvu subotu poslije Velike Gospe od 2002. godine vidili smo da se više svita kupi i vidili smo da to ljude interesira, da su ljudi puno oduševljeni kulturnom baštinom naše imotske krajine i tu slušaju pjesmu svojih djedova i pradjedova. Sada smo to proširili malo više jer danas je veća propaganda tako da se i ovaj festival gange razvija u tradiciju. Svake godine sve više i više ljudi dolazi. I svake godine imamo sve više sponzora. Tako da se mi ne bojimo da će ovo ovde propasti, a imamo i mladih pjevača koji se prijavljuju. Puno ih ima. Većinom su naši iseljenici. Čak imamo i iz Njemačke malu djecu koja pjevaju i oduševljavaju. Naši ljudi baš dolaze za te dane i namještaju godišnje čak. (I. P.)
Pitala sam ga koja je svrha ovoga festivala i zbog koga se on organizira?
Festival se održava baš radi održavanja te kulturne baštine imotske krajine, naroda i običaja. I ja svake godine napišem preko sto stihova o gangi. I svake godine je korak prema naprijed. Festival gange je potreban svim mjestima. I meni je drago što se ne održava samo ovde nego i na drugim mjestima u Imotskoj krajini. I da se ljudi malo maknu iz grada i od kompjutera i da malo probaju domaće spize.(I. P)
Htjela sam znati da li se broj posjetitelja povećava ili smanjuje s godinama i ima li to veze sa zaštitom gange na državnoj razini.
Interes za ovaj festival se iz godine povećava. Bez obzira na zaštitu gange, ona bi se svakako i bez toga pjevala, ali to je dalo poticaj da ljudi to organiziraju sa više gledišta. Više ulažu gradovi i županije. (I. P.)
Ovo je primjer festivala koji ima potpunu potporu i općine i županije pri organiziranju te bi se moglo reći kako je mnogo aktera uključeno u samo očuvanje gange kroz ovaj festival.
Kao i na svim drugim festivalima gange, ganga nije jedina na repertoaru. Također su uključeni i guslari i na kraju band koji izvodi domaću zabavnu glazbu.
Kad završi ganga, to natjecanje, onda nastupa band da se privuče više gledaoca(I. P.).
Pozornost mi je privukla sintagma to natjecanje. Ganga fest u Slivnu je od samog početka natjecateljskog karaktera. Zbog toga nastaju mnoge svađe iste večeri ili dan nakon održavanja festivala.
Nažalost program festivala je trebao početi pa je voditelj morao krenuti. Nismo uspjeli završiti razgovor do kraja i nisam dobila dovoljno informacija o samoj svrsi festivala i njegovoj poveznici sa očuvanjem gange. Sa organizatoricom festivala pokušala sam stupiti u kontakt već nekoliko dana prije održavanja festivala i nisam uspjela. Na sam dan festivala kad sam pokušala doći do nje, poručila mi je preko voditelja i drugih kako mi danas ne može dati intervju jer ju boli glava i prezauzeta je. Nakon tog festivala pokušala sam još nekoliko puta s njom stupiti u kontakt, ali bezuspješno. Jednom prilikom preko telefona mi je odgovorila kako joj nije jasno što ja želim od nje i kako mi ne može pomoći je ona ne zna apsolutno ništa o gangi. Nakon toga pokušala sam joj objasniti kako bih ja nju, kao organizatoricu, htjela pitati pitanja vezana samo uz organizaciju festivala, na što mi je povratno odgovorila kako ima goste do daljnjega te nema vremena za mene. Ove godine, nažalost, nisam uspjela posjetiti Ganga fest Slivno, ali pokušala sam preko zajedničkih prijatelja još jednom iskamčiti neki susret sa organizatoricom na što je ona odgovorila da sada ne može i ne stigne i da ćemo se možda nekada u budućnosti uspjeti naći. Stvarno ne znam zbog čega je ovo intervjuiranje bilo nemoguće za odraditi, ali nisam namjeravala nikoga prisiljavati na nešto što ne želi. Naravno neka pitanja su mi ostala neodgovorena i zbog toga možda neću imati jasnu sliku ovog festivala.
Program je krenuo te se broj posjetitelja s vremenom povećavao. Na samom početku, kao počasni gost, posjetitelje je pozdravio ministar obrane Republike Hrvatske, Damir Krstičević. Moram napomenuti kako je Imotska krajina izrazito nacionalno usmjerena te kako mnogi odgovaraju kako se prije, u Jugoslaviji, nije smjelo izvoditi gangu te kako su mnoge pjesme i gangaša i guslara nacionalne tematike. Tako da je ovaj posjet ministra obrane imao veliki utisak na ovu zajednicu. Je li onda ovaj festival izgradnja njihovog kulturnog identiteta i jačanja zajednice? Sigurno da je. I sigurno je svaki festival koji prezentira baštinu i povijest jedne zajednice ujedno graditelj njihovog kulturnog identiteta, stvaratelj kulturnih markera, evocira uspomene i jača zajednicu. Primijetila sam veliki broj mladih ljudi. Voditelj je vodio program s mnogo duha te su se na pozornici izmjenjivale muške i ženske gangaške skupine i pokoji guslar. Atmosfera je bila jako pozitivna i primijetila sam da je publika pomno gledala nastupe izvođača. Razgledavajući okolo vidjela sam mnogo poznatih lica, one s kojima sam već razgovarala na festivalu Uz gangu i bukaru u Cisti Velikoj. Dok je se program odvijao vodila sam razgovor s nekoliko izvođača kako bih saznala njihovo mišljenje o održavanju ovakvih festivala i je li im bitno održavanje gange, zabava, druženje ili pak pobjeda, s obzirom da je ovaj festival natjecateljskog karaktera.
Gangu pivam ima šesnaest godina po festivalima. Ganga predstavlja starinu. Starina se uvik poštivala, ljudi su je poštivali i dan danas je poštivaju. Ovi festivali, to je za nas vrlo dobro. Izađemo, razveselimo se, mi stariji, koji smo u penziji, šta ćemo drugo nego ići pivat. Pivamo mi i u društvu i u domu, u prijateljica...tako provodimo zime, a liti iđemo po feštama. Kad sam bila mlada išla sam svugdi, a sad nemaš di nego odemo ovako zapivat. (N. K.)
To je naša tradicija. Nešto što su naši stari pivali. Ovo je svetinja. Ima dvije godine smo počeli pivat po festivalima. Mi čuvamo nas, našu tradiciju jer mladi to danas malo 'oće, ali eto mi stari to malo guramo. Čuvamo da se ne zaboravi. A lipo se i družit. (M. P.)
Ganga mi je nešto što me ispunjava iznutra. Morate se rodit sa gangom. U gangi živim, u gangi sam rođen i u gangi sam odgojen. Najbitnije ti je da sa pet ili šest godina gledaš starije di pivaju pa namistiš usta, namistiš grlo i čekaš kad ti oni dopuste da pustiš svoj glas. Ne zato što si ti mali, već kad si spreman da pustiš glas kad je dobar i kad imaš sreće da možeš pjevati. Pjevam od puberteta, kad je došla mutacija i tako to. Na festivalima nastupam prije neke četiri godine. Dičimo se nekom tradicijom nastupanja, da ne preskačemo te festivale i dolazimo di smo pozvani i pokušavamo širiti prijateljstvo, druženje... Ne pivamo samo po festivalima jer nam je zima duga i dosadna, a mi je skratimo druženjem, konobom, vinom, pršutom i gangom. Najljepše je gangu izvoditi u nekom akustičnom ambijentu. Meni osobno bi bilo najbolje kad bi oni isključili mikrofone sad kad mi izađemo na binu. Tek bi tada pokazali raspon glasova. A festivali su potrebni zbog te djece da je čuju. Ona njih čeka ka šta je i mene čekala. Festivali gange su potrebni i političarima. Njima mi pivamo te pjesme. Potrebni su i djevojkama jer današnji mladići se možda ne znaju izraziti. (I. Z.)
Svi su složili kako festivali služe očuvanju gange te su potrebni kako bi ona opstala i kako bi mladi za nju mogli čuti. Svi izvođači su tu zbog ljubavi prema gangi, ali i zbog druženja i zabave, jer Imotska krajina i nije najpoznatija po organizaciji događanja, pogotovo za starije osobe. No može li to druženje i zabavu uništiti natjecanje?
Mi smo došli da nastupimo i da se družimo. Nas ne zanima koji ćemo bit. (M. P.)
Mi u kući kad pivamo, ako se i privarimo, nije važno, ali kad dođeš na binu onda paziš. Drugačije se čuje na pozornici nego kad pivaš u kući. Najbitnije je pobijedit (odgovara kroz smijeh), to je prvo. A i imala sam neugodnih iskustava. Nekad su društva loša i ljubomorni jedni na druge i tako. (N. K.)
Neki tvrde kako natjecanje nije bitno, već druženje i sudjelovanje, dok neki natjecanje stavljaju na prvo mjesto. Jedan od mojih ispitanika je istaknuo da natjecanje na festivalima zahtjeva žiri kojega čine etnolozi i kulturni antropolozi te kako bi jedino takav žiri mogao donijeti sud o tome tko najbolje pjeva gangu.
Može biti natjecateljskog karaktera ovaj festival, ali onda to traži svoje specifičnosti. Traži etnologe, kulturne antropologe, onoga 'ko će ocijenit' je li pjevam bolje ja ili onaj iz Posušja što šest puta više od mene može držat ''o''. Mislim ako nemaju kvalitetan i stručan žiri da natjecateljski način ne dolazi u obzir. Nije mi bitna pobjeda. Zahvalnica u svakom slučaju. Znači da su ljudi zahvalni što smo došli i uveličali njima. (I. Z.)
No može li netko tko ne pjeva gangu i nema izoštren sluh za tu pjesmu dosita procijeniti tko pjeva najbolje? Ono što me najviše muči kod održavanja ovih festivala je pitanje organiziraju li se oni uistinu u svrhu očuvanja gange ili je ganga samo jedan segment kulturne baštine koji je uzet kao kulturno dobro koje se prezentira javnosti, a stvarna svrha festivala leži u nečemu drugome? Jesu li festivali gange uistinu organizirani samo zbog njenog očuvanja?
Postoji i mjesto i vrijeme di se ganga može pivat. Danas je moderan svit. Danas se biraju i trenuci i mjesta di se ganga može pivat. Prije postojanja festivala u Cisti Velikoj reka bi da ganga umire, ali sad nakon Ciste Velike reka bi da opstaje. Broj posjetitelja ovisi o tome kakva je organizacija. Tu je organizacije i podilaženje ljudima jako bitno. Zaštita je svakako pomogla malo da se ganga održi. Ali svako selo uz gangu nastoji riješiti svija pitanja. Pitanja obnove nekakvog doma, spomenika kulture, škole koja je zapuštena. Ganga je svima potrebna. I ta njena državna zaštita dovela do jedne popularizacije i dovela je do situacije da se svi mi koji organiziramo nešto vezano uz gangu borimo za neki interes. Ajmo napraviti uz gangu ovo i ajmo od zarade gange napraviti ono. To su nam nekakve vodilje i na taj se način mala sela probijaju. (I. Z.)
Za izvođače se zna da su na festival došli između ostaloga, ali na prvom mjestu, zbog izvođenja gange i slušanja iste, ali me zanimao razlog posjeta onih koji večeras ne izvode gangu na pozornici. Jedan dečko mi je odgovorio kako je svratio tu dok se iz Vrgorca vraćao kući, u Imotski, i vidio na plakatu da se u Slivnu nešto događa. Neki su došli slušati gangu, a neki su došli poslovno.
Ja osobno ne znam gangat, ali doša sam čuti i vidit. Ja ne pivam gangu ni dana. Volim je slušat. Ja mislim da je ovakvi festivala potrebno u Imotskoj krajini da se više ljudi skupi, da se druže. (I. Ž.)
Tradicija naša lipa, naše zagore, našeg prostora, običaji, druženje i bodrenje žene i još nekih dragih prijateljica. I da budeš podrška i malo baciš oko (odgovara kroz smijeh). Ja pivam, ali nisam profesionalac. Volim gangu. Moj pokojni otac je pivao gangu. Imam unučad, oni već to pivaju, oni babu imitiraju. Kad dođeš u drugo mjesto i zapivaš, ponekad ispadneš malo i smiješan pojedicima koji to ne razume šta je to. Ovo je ljepota, ovo je draž, ovo je kultura nacije naše. Pjevanje se može i naučiti, ali pjevanje gange je dar. (S. Z.)
Doša' sam po pitanju moje struke. Ja sam ljubavni posrednik. Moram obaći sve fešte. Pjevam ja i gangu. (N. B.)
Ja sam novinar pa posjećujem fešte radi izvještaja. Da vam budem iskren ja volim i podržavam gangu iz naše Imotske krajine, ali mi je klapsko pjevanje daleko draže. (V. Ć.)
Zanimalo me je koliko su posjetitelji svjesni važnosti organiziranja ovih festivala. Bilo je mnogo ljudi, ali neki su mi izgledali kao da su tu samo zbog fešte te su neki ostali zatečeni pitanjem o tome što misle o važnosti organiziranja ovakvih festivala i jesu li oni zaista potrebni i ako jesu kome? Neki od posjetitelja svjesni su mogućeg izumiranja gange te apsolutno podržavaju ovakva događanja.
Festivali su potrebi, osim druženja, da i mladost vidi, čuje i upija što njihovi stariji znaju. (S. Z.)
Mislim da ova ganga, posebno riječi, ima jednu poruku. Festivali gange su potrebni jer jedino to čuva ovu našu gangu. Nema nigdje drugo. Prije u Imotskom srijeda je bila kad ste mogli čuti gangu i to je bilo prije, ali danas toga nema. Mislim da ima ljudi koji ciljano dođu samo za ovakve festivale i iz drugih država. Brat od žene koja ovo vodi dođe iz Amerike samo zbog ovoga, zbog gange. To njemu puno znači. Mladi su, nažalost, vrlo malo zainteresirani. Babe dovode svoju unučad na ove festivale, ali to nije to. Mislim da je jedini način da to stane na svoje noge je ovako preko ovih festivala. (V. Ć.)
Također, isti posjetitelj se slaže kako ipak ovakvi festivali nisu prirodno okruženje izvođenja gange te kako bi možda u cijeloj Imotskoj krajini trebala postojati najviše dva ovakva festivala. Kao razlog navodi ravnomjernu raspodjelu festivala gange te smatra kako se množenjem festivala organizatori međusobno natječu čiji će festival biti posjećeniji i razvikaniji.
Danas svako selo ima svoj festival. Oni se međusobno natječu ko će kako organizirat, a po meni, to ne bi trebalo tako bit. Trebalo bi na području Imotske krajine podijeliti na zapadni u Biorinama i istočni dio, kao Slivno i ravnomjerno se podijeliti i recimo po godišnjem dobu, pretežno ljeti i tu bi se trebalo naći. (V. Ć.)
Festival se dalje odvijao u veseloj atmosferi. I mladi i stariji su uživali u hrani, piću i druženju. Nakon izvođenja gange i nastupa guslara te proglašenja pobjednika i dodjele nagrada, nastupio je band koji je izvodio domaću zabavnu glazbu. To je mnoge podiglo na noge te su zaplesali. Pjesme, plesa i hrane na pretek. Osim što je dio sa završetkom natjecanja i proglašenja pobjednika ostavio gorak okus u ustima. Osjetila se napetost u zraku. Naravno ne kod svih posjetitelja, već samo nekih gangaških skupina i organizatora festivala. Neki od izvođača i neki ljudi iz publike prozivali su žiri jer je skupina gangašica koja je dobila drugo mjesto po njima trebala dobiti prvo mjesto. Zbog toga su otvoreno optuživali organizatore kako je njihov žiri to uradio namjerno te su glasovi namješteni. Pokazalo se kako natjecanje narušava veze među gangašima. Jedan od mojih ispitanika mi je rekao kako ih je ostao premalo da bi se sada zbog toga svađali i udaljavali. No ipak ovaj festival natjecateljskog karaktera ima tradiciju dugu sedamnaest godina. Moram se zapitati da li je natjecanje izvođačima, pa i posjetiteljima, ipak na neki čudan način privlačno?
I nijedan festival ne bi trebao biti natjecateljskog karaktera, onda tu imate uvijek neke privatne sukobe. Danas je jako malo druženja, ljudi nemaju gdje se družiti nego se nađu na ovakvim događanjima, kao recimo večeras ovdje. (V. Ć.)

3. Festival Gange u Bušanjama, 21. kolovoza 2016.
Festival gange u Bušanjama, koji sam ja posjetila, održao se 21. kolovoza 2016. Festival se održava uz malu kapelicu odmah uz cestu. Pored kapelice bili su postavljeni mikrofoni i razglas. Ispred toga nalazilo se nekoliko stolica, a sa strane, uz zid, bile su klupe na kojima su posjetitelji sjedili. Večera za uzvanik se održala u dvorani, nedaleko od održavanja ovog festivala odmah po završetku programa. Program je sadržavao gangu, bećarac i nastupe guslara. Na početku programa lokalni svećenik je rekao nekoliko riječi, dao blagoslov i izrekao molitvu. Na kraju programa nije bilo banda koji izvodi zabavnu glazbu. Vani je bio još bio dan kad se program privodio svom kraju. Kako je s druge strane cesta s vremena na vrijeme bi se zvuk auta pomiješao sa gangom. Na samom festivalu skupilo se oko sedamdesetak ljudi. Mlada lica su na ovom festivali u potpunosti izostala. Primijetila sam da je voditelj programa čovjek koji je prethodnu večer vodio program na festivalu gange u Slivnu. Izvođača nije bilo mnogo pa ni sam program nije dugo trajao. Uspjela sam sa nekolicinom od njih porazgovarati i pokušati saznati njihov doživljaj ovog festivala i drugih festivala gange.
Razlog mog posjeta ovakvim događanjima je taj jer istinski želim sudjelovati u ovim priredbama, bilo činom, bilo kao pratitelj, organizator, bilo kao obični sudionik i gledatelj. Zašto? Zato što sam se rodila u gangi, zato što su sve djevojke, momci i mladići, majke, bake, od mog ranog djetinjstva, u susjedstvu, po kućama pjevali gangu i naprosto mi je sjela kao neka iznimna pjesma i volim je pjevati. Trenutno je ne pjevam zbog nekih tradicionalnih razloga jer nekakav je običaj kad ti umre muž da žena više ne pjeva. Naravno da ću ja taj običaj prekinuti kao što sam i mnoge do sada. Dakle ja ne pjevam zato što ne mogu pjevat jer me ne sluša onaj koji je uživao dok sam ja pjevala gangu. Zato sam ovdje dovela svoju sestru, svoju snahu, bratovu ženu, svoju prijateljicu, da zapjevaju pod imenom Maršuše, dakle iz mog sela. Jer se pjeva iznimna ganga, zaista iznimna. Ja sam stalno po tim gangama, volim to. Ja kad sam otišla studirat nisam imala struje, nisi ni znao za drugu pjesmu i šta si mogao nego pivat gangu. Noć pod vedrim nebom, ganga se orila u svakom selu. Rekla bih da je ganga jedna poveznica svih generacija. (M. P.)
Sve oči bile su uprte u pozornicu. Pomno su osluškivali pjevanje gange i bećarca. Nitko nije gledao nešto okolo niti su razgovarali međusobno.
Gangu pjevam od svoje sedme godine. Iza Boga, prva je ona. Po svukud pjevam, po festivalima, po dernecima, po skupovima. Ja sam doša tu da pivam da se skupimo, da se družimo...jer kolege pomriše svi i svake godine nas je sve manje i manje. Smanjuje se sve više i više. Za malo vrimena neće se ni imati kome pivat. To je ignorisano pedeset godina. Mi smo ovde kao omladina slušali koješta samo nismo svoje dok nismo dobili hrvatsku državu. A i sada kad imamo svoju državu, oni nam se rugaju. Ta se ganga piva od Cetine do Neretve i na kugli zemaljskoj je dalje nema. (S. G.)
Sigurno pedeset godina gangu pivam. Ko dite malo sam je počela pivati i zavolila je i ja sa tim umirem. To volim i po kući pivam svaki dan. Opušta me. U tome sam se rodila. Im već dvije godine pivam po festivalima. (A. Z.)
Ove godine smo samo ovdje na festivalu, ali sad mi ja ža' što nismo išli i na druge. Ali ja mislim da mi bolje pivamo kad nema mikrofona. (N. P.)
Na pitanje jesu li ovi festivali potrebni i kome, svi su se složili da su itekako potrebni. A kako odgovaraju, najviše su potrebni mladima koji su ovaj događaj u potpunosti preskočili. Vidjela sam samo troje jako male djece koja trčkara okolo.
Zašto volim gangu? To je ono ključno pitanje. Zašto je bitna ganga da se održi? To je ključno pitanje. Ja bih sada snimila ovo, ovu publiku našu da ne vidim dvoje, troje djece, ne djece, nego mladića i djevojaka ispod trideset godina i to je za mene tragično. Zašto? Zato što se gubi nešto što je nosilo ovaj svijet kad nije bilo televizije, kad nije bilo Interneta, kad nije bilo facebooka, kad nije bilo svih tih modernih komunikacija, svijet je jedan prema drugom, selo prema selu, djevojka prema mladiću, mladić prema djevojci, svaki se zapravo događaj u selu obilježio gangom. Rođenje, krštenje, svadba, odlazak u Njemačku. Evo sada gledamo baku koja ima sto godina, ona pjeva o novo tijeku i razvoju hrvatske slobode, o našim generalima. Dakle kako god se razvija društvo, ganga je pratila to. Dakle svaki događaj i doživljaj je opjevan gangom. Ona je životna pratiteljica. Meni je žao da nema ovdje mladih ljudi. Ganga je korijenski utkana u bilo našeg bića. U mene je. Ja sam profesorica hrvatskoga i francuskoga jezika, obišla sam gotovo cijelu Europu, ali od svih pjesama, od svih šansona ganga je ljepša. Moja kćer mene uvijek kritizira što ja nju nisam naučila pjevati gangu. Ona voli gangu. Ona je završila srednju glazbenu školu, ali je rekla ovako...ganga je najsavršenija pjesma što postoji, najteža za izvođenje. Nema tu nešto što je nacrtano i napisano. Ona izlazi iz srca. Onako kako ti dođe. I ja bih istinski željela da ganga nastavi živjeti koliko god ona bila nekima zaostala. A nema zaostalih stvari, bitno je samo kako mi to njegujemo, kako mi to prikazujemo. Svatko svoje voli, to je činjenica. Ne treba se stiditi gange. Ja znam da su neki Imoćani gnjusali na gangu, a to su ovi gradski. (M. P.)
Ja sam se gangu naučila di sam rođena. Ja mislim da od svoje desete godine pivam gangu. Meni ganga osobno znači puno. I što je još najinteresantnije, naša dica vole tu gangu. Oni je ne pivaju. Oni bi bili najsritniji da je znaju pivat, ali ne znaju. Od naše grupe dica. A i moja unučad. One strašno to vole. I mislim da su ovi festivali gange potrebni. Zato da to ne izumre. Gangu triba pivat od malena da je naučiš. Ne može danas pivat moja 'ćer od četrdeset godina kad je ona nije pivala od malena. (N. P)
Ovi festivali su potrebni čisto da se to obnavlja, da se to održava, da se ne gubi tradicija, da se to malo oživi. Meni bi bilo drago kad bi bilo zainteresiranih, ja bi svakoga pokušala naučiti. A nadam se da ću naučiti pivati moju unučad, barem njih. Srednjoškolci sigurno ne, ali ovi malešni bi se dali zaraziti. (A. Z.)
Ovdje sam došao kao župnik da blagoslovim i otvorim ovaj skup. Gangu volim. Čak zapjevam koji puta, ali ne previše. Smatram da bi gangu trebalo održavati, jer stvarno gasi se. Ali evo, na ovaj način, evo ona ipak ostaje. I pogotovo mlađi, tu se pojavljuju mlađe generacije koje pjevaju gangu. Uglavnom mladi nisu zainteresirani, ali pojedinci da. Pa imotska krajina ako čime se treba ponositi vratit se korijenima to je ganga. Nema drugo ništa. Treba stvarno. Jedino je ganga tu, i smatram da to triba biti, pa na ovaj način se održati ovaj izvor. Ovo treba. Ako neš ovo izgubili smo sve. Mada mislim da je bolja ganga bila i uvik je bila bolja bez mikrofona. Ja se sjećam kao dijete kad se pjevala ganga. Ona je bila ljepša, nisu se natjecali, ljepše i jače pjevati, grupe su bile, amo reć raspoređene i na više mjesta...ali ovo je već drugačije, ovo je malo modernije, amo reć spektakl i tako to. (V. G.)
No jesu li festivali gange potrebni u ovolikom broju?
Festivali gange su potrebni, ali ne u ovolikom broju koliko ih mi imamo. Ne treba na pet mjesta. Ja bih to stavila na jednu razinu da ovdje dođe gospođa Kolinda ako treba. Jer to je baština, to je baštinjenje nečega što je vjekovno ovdje živilo. To je hranjenje duše. Ima svak svoj svijet. Kažem nije potrebno u tolikom broju jer to se onda razvodnjava. (M. P.)
Neki od ispitanika smatraju da su festivali gange potrebni, no ipak ukoliko bi se ona održala da treba poduzeti i neke druge načine prenošenja gange.
Festivali gange su potrebni za omladinu jer 99% će ovo izumrijet. Ja sam mlađi među njima sa pedeset i pet godina. U nas je najveći problem to što se sa koljena na koljeno nije prenosilo. To je se u nas uvijek sklanjalo. Mi to nemamo ni u crkvi, ni u školi. To naša jedina kulturna baština što je zaštićena, a što će izumrijeti. To se triba uvest u škole. To je najbitnije. U škole uvest to kao izbornu nastavu. Mora umrijeti kad nema mladih ljudi. Mladi svi odseliše. Da se to može zavest u škole i da mi koji to znamo da mi odaberemo pet, deset dice da se oni međusobno takmiče ko će bit bolji. I gusle i diple i gangu. (S. G.)
Iako se cijeli program odvijao mirno, nisam mogla ne osjetiti neke tenzije u zraku i loše vibracije. Večer prije se održao festival gange u Slivnu. To je jedini festival natjecateljskog karaktera. Nakon toga, mnoge skupine ne pričaju mjesecima jer smatraju da su bili bolji od pobjednika ili da je pak namješteno i slično. Neke skupine su došle gledati program, ali su odbijale pjevati. Zar jedna medalja može toliko toga zakuhati? Je li natjecanje na ovakvim festivalima nužno?
Ništa mi ne treba. To je za moju dušu. Mi smo bili u Slivnu pretprošle godine i svak je reka da smo mi najbolje pivali. Onda smo mi osvojili brončanu medalju. Ali meni to ništa nije bilo važno, meni je to bilo lipo, ja sam tila za svoju dušu. Ja nisam protiv nošnje, ali nisam to nikad nosila. Ja mislim da ne treba biti natjecanja na festivalima. Nravno može se procjeniti ko je bio bolji. (N. P.)
Ne valja to ocjenjivat. Onda se razbiju skupine i malo što nas je ostalo. Ljudi se odmiču. Čim imaš konkurenciju ljudi se miču, neće više tit doć tu. (S. G.)
Ja ne bih da ima natjecateljskog karaktera na festivala zbog izbjegavanja nepotrebnih tenzija među grupama. (M. P.)
Iako sam osjetila tenzije, svi su odgovarali da natjecanje njima nije bitno i da to nije potrebno. Pa zbog čega se onda ljute? Pred sam kraj programa intervjuirala sam jednu gospođu čija skupina je večer prije osvojila drugo mjesto koja mi je objasnila samo jedan mali dio zakulisne igre i svega onoga što na festivalu nije važno, a očigledno je izvođačima možda i najvažnije.
Mi smo isprovocirani. Jer sinoć ono što je bilo, to je nepravda (misli na festival gange u Slivnu, dobili su drugo, a ne prvo mjesto). Mi od pljeska nismo mogli pivat. Šest pisama smo pivali. To je bio veliki aplauz. To je bio bezobrazluk. A ova stara je to zakuvala da mi ne dobijemo zlato. Di god smo došli smo imali neugodnih iskustava. Svi su ljubomorni na nas. Da ti vidiš kako nas gledaju ove babe kad mi ovde dođemo. Očima bi nas pojile. Jer ti si nekom konkurencija. Ti si bolji, o tebi se priča. A mene to nije briga. Meni je bitno da mi bude lipo, da lipo otpjevam i da su svi zadovoljni. Pobjeda nije bitna, a bitna je. Natjecanja ne bi možda trebalo biti. Po meni je bitno druženje. Ne mislim da moram pobijediti, ali nastojim što bolje otpjevati. Ne pivamo mi samo po festivalima. Pivamo i ovako kad se nađemo na kavi po kućama. Puno je opuštenije na kavi, nema te ljubomore. (A. Z.)
Natjecanje uvijek donosi negativno. Baš san danas čuo komentar da jučerašnji nisu pogodili. Istina mnogi su pjevali, oni koji su pjevali i dobili nagradu oni će se veselit. Ovi drugi kažu kako oni su bili bolji, drugi su bili bolji koji nisu dobili nagradu. A to nije dobro. Ne smije biti natjecanja. (V. G.)
Iako su svi ispitani izvođači i posjetitelji protiv natjecanja na festivalima gange, čini se kako se oni sami ne mogu odvojiti od konstantne usporedbe i međusobnog rivalstva tko je bolji a tko lošiji u izvođenju gange. Povlačim paralelu sa ostalim festivalima koje sam posjetila, a kod kojih nije bilo natjecanja, također se u pozadini pričalo tko je kako otpjevao i tko je bolji te tko je dobio veći aplauz. Pitanje je žele li izvođači uistinu reprezentirati gangu na pozornici i pokušati je prenijeti drugima ili nastup na ovakvim festivalima za njih znači priznanje i pobjedu te natjecateljski duh?
Nekoliko dana nakon festivala gange u Bušanjama posjetila sam organizatoricu festivala ovog festivala.
Ganga predstavlja sve što je najbolje pošto mi smo taki od te gange, gangaši smo i nami je ta pjesma ko naša radost velika, to nosimo u srcu i mi volimo da pjevamo. Ovo nam je četvrti fest gange, a mi smo pjevali ima 18 godina, išli smo tako svukud, unda smo bili u Vinjanima, unda smo bili po Imotskoj krajini, bili smo sa Nedon Patrljovon, sa Nedon Kjujundžića, e onda san ja osnovala za se i tako mi eto sad imademo, ima nas jedno dvadeset. I pomažu mi, nisu Bog zna koliko, ali pomaže mi na primjer, Lasić, ovi gradonačelnik, pa pošalje ovi u Imotskom. Ah Konzum, isto i oni on nan pomaže, onda mi pomaže Sočo Ante, Onda su rekli da će mi poslat odozdal, iz Splita (misli na župana Splitsko-dalmatinske županije). (V. K.)
Na postavljeno pitanje zašto organizira festival gange očekivala sam da ću kao i kod ostalih organizatora festivala gange dobiti odgovor kako je bitno da se ganga sačuva, no to pri organizaciji ovog festivala nije imperativ.
Ja san to otvorila da se znade u ovome kraju da ima dobri gangašica i gangaša. Mi to organiziramo sami po sebi zato što to mi volimo. Naravno da je festival gange potriban. Potriban je nami zato što mi pjevamo (odgovara kroz smijeh) da nas malo razveseli. (V. K.)
Sakom selu potrebna je njegova fešta i neko slavlje koje će na istom mjestu u ljeto skupiti sve one iz mjesta i okolici i one iz dijaspore.
Liti dosta ljudi dođe (...) Sad nismo imali tako puno ljudi zato jer su otišli sa svojon dicon u Njemačku zato što in je škola počela kod nji tamo. Zato je baš bilo malo. A inače je bilo dosta sa strane ovi gangaša. Ganga ljude veže. Dođu iz Njemačke... baš i Ričičani kad su bili ovde pitaju mene kad će tu taj fest gange počet. Prošle je godine bilo više, ove je godine ima manje zato što su već otišli. Ljudi dolaze iz ljubavi, zato što oni to vole.(V. K.)
Također, iako su mi svi organizatori do sada odgovorili kako zaštita gange kao nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske nije popularizirala festivale gange te kako se broj posjetitelja s godinama smanjuje, od ove organizatorice sam dobila odgovore kako su festivali danas sve popularniji te kako ganga nije pred izumiranjem.
Ganga se kroz ove festivale na životu se održava, nego kako. To je jedini način, drukčije ne more. Ako mi nismo baš zainteresirani za to onda ne piva oni, ne piva oni, to se već zaboravi. Ali mi što nas ima, Mi iđemo dalje i gangu pjevamo pa kako god Bog da. Festivali su popularniji otkad je ganga zaštićena, i to dosta. Ganga nije prid izumiranjen. Sad je ona tek počela. Vidi ćeš ti kako će narod opet to da pjeva. Ja ko što razumin da neće biti tako, da će se to sad tek više otvarat, koječega jer ja san čula da će biti i u školan da će se otvarat ganga da se ovaj pjeva. Baš su nas tili da zovu doli u Proložac. Mladi su zainteresirani kako ko, kako di. Neko je neko nije. Evo ima ovde baš nekoliko dečkića, oni su baš zainteresirani otkad smo in dali one medulje (misli na medalje koje su osvojili na festivalu gange u Slivnu) odma je sve bolje. (V. K.)
Kako se već dotaknula teme festivala gange u Slivnu i medalja nisam mogla preskočiti pitanje je li natjecanje stvarno potrebno i kako to da njihov festival nije natjecateljskog karaktera.
Ovi festival nije natjecateljskog karaktera zato što ja neman mogućnosti da tu pravin te medalje. Mi dođemo onako pivamo svi, a ipak se znade ko je bolji ko piva i tako. Jer se sada u Slivnu natjecanje pravi, nigdi ga drugo nema. A je li to dobro? Možda i je, a možda i nije. Koliko ja razumin da nije to dobro. Odma' tu je velika svađa, velika galama. Unda kaže ja san bolje piva nije mi dalo i tako. A neugodnih iskustava iman, ne boj se. Ima kako nema. (V. K.)
Iako se organizatorica izjasnila kako natjecanje nije potrebno i da bi se svi trebali družiti i pjevati osjećao se gorak okus još od prije par dana kada je završio festival gange u Slivnu.
4. Ganga fest Biorine, 2. kolovoza 2017.
Moj intervju sa organizatorom festivala gange u Biorinama odvio se 5. kolovoza 2016. godine. Putujući do Biorina vidjela sam da su se jako potrudili oko informiranja javnosti o održavanju festivala te godine. Plakati su bili gotovo na svakom stupu od struje, svjetiljci ili pak zidu za oglašavanje. Festival se trebao održati sutra i u tijeku su bile posljednje pripreme. Organizatora festivala našla sam upravo na mjestu gdje su planirali održati festival. To mjesto je pored stare škole u Biorinama koja je zapravo ruševna i već odavno ni jedno dijete nije kročilo u nju. Oko toga nalaze se livade, a s druge strane glavna cesta. Pozornica, šatori i stolovi već su bili pripremljeni, ljudi su se već družili, a ni pjesma nije izostala. Promatrajući oko sebe primijetila sam ljude srednje i starije dobi kako se pozdravljaju, neke skupine muškaraca su pjevale gangu, a neki od njih su igrali balote.
Evidentno je da cijela Imotska krajina oživi u kolovozu. Svi oni koji su nekad davno napustili taj kraj, ali i oni koji su tek nedavno promijenili adresu stanovanja, u kolovozu se vraćaju svojoj kući, u Imotski ili pak neko selo u Imotskoj krajini. Kolovoz je mjesec sa najviše događanja pa se prema njemu planiraju i godišnji odmori.
Organizator festivala se rukovao sa mnom te smo sjeli za stol kako bih mu postavila nekoliko pitanja oko organizacije festivala. Tijekom razgovora mnogi su ga dolazili pozdraviti, a veliki dio njih, misleći kako sam ja novinarka je imao potrebu izreći mu svoje uzbuđenje zbog sutrašnjeg događaja i davati mu savjete vezane uz organizaciju te kako bi trebalo obnoviti školu i drugo, a da su pritom gledali u mene i moju reakciju. Sam organizator je bio jako uzbuđen. Rekao je kako je ovaj događaj ono za što se pripremaju cijelu godinu.
Ovo je jedan od najvažnijih događaja kroz godinu, za ovu zajednicu. Praktički čim ovo završi, mi kao organizatori već moramo mislit o sljedećoj godini, kako ćemo i šta ćemo.... To je događaj koji nas povezuje, ovi stariji smišljaju i pisme koje će se pivat. U svakom slučaju, to je spona ovih ljudi sa njihovim korijenima. Ja sam samo nastavio sa tim. Organiziramo u ljeto zato što ima najviše naših iseljenika. Mi kada smo udrugu osnivali, mi smo u statutu naveli povezivanje iseljenika sa rodnim krajem. A sigurno je ..ono ..eto doć' ćemo malo, zapivat ćemo gange, vidit ćemo neke ljude i tako... I odu sutra u Split ili već di su kupili stan ili kuću... Ganga kao ganga, recimo kroz povijest, ona je uvik opivavala, recimo, neke političke događaje ili kad su se momci ženili, cure udavale, zapravo uvik uz neka aktualna događanja. Vraća sjećanja. (M. A.)
Organizator, iako baš i ne pjeva gangu, jako je voli i uživa slušajući je. Ja jako loše pivam, ali je baš volim. Stoga uživa i u organizaciji ovog festivala, a i u nastojanju da tu tradiciju, a pri tome mislim baš na sam festival, i održi.
Festival se održava od 1997. Ja organiziram od 2014. godine. Bilo je devet godine pauze zato što je ovaj prijašnji organizator umro i onda ni'ko nije 'tio, ni njegova obitelj organizirat to. On ima autorsko pravo na gangu u Biorinama. I ni'ko nije 'tio organizirat drugi i onda smo mi 2013. zapravo osnovali udrugu Kulturna udruga Sveti Jure Biorine i znači te godine nismo mogli organizirat festival gange jer smo već malo kasno osnovali udrugu i znači 2014. smo prvi festival osnovali. (M. A.)
Još kao dijete se sjećam kad bi putovala u Split i ugledala natpis Ganga fest Biorine na vratima od garaže. Ovaj festival se prvi put održao prije dvadeset godina. I tada je na festivalu bilo natjecanja između skupina gangaša. A bivši organizator je bio jako dobar gangaš i veliki zaljubljenik u gangu. Kad pitam za to odgovaraju mi da je to izgledalo baš kao nekad u Imotskom na pazarski dan, a to je bila, a i danas je srijeda, kad se orila ganga iz gradskih konoba i gostionica.
Bivši organizator je inače pisa' pjesme za neke zabavne pjevače i tako je vjerojatno doša' na ideju da organizira festival gange jer je on piva i volio gangu. Na prvom festivalu je bila isključivo ganga, najviše iz Hercegovine i 'vamo naš kraj, dok se mi sada više baziramo na širi kraj, od ojkavice, rere i tako dalje. Najviše ima Hercegovaca. (M. A.)
Prije ovog istraživanja, razmišljala sam kako to da se ovaj festival naziva festival gange, a izvode se i druge pjesme i plešu se kola, a na kraju cijeli događaj zatvara glazbeni sastav koji izvodi zabavne domaće i strane pjesme. Odgovara kako tim izborom nastoji privući i mlađu publiku koja i nije pretjerano zainteresirana za gangu.
Mlađi ljudi koji sad imaju dvadesetak godina, neće ni'ko više da piva tu gangu, onda da bi zadržali te ljude, da i njima malo učinimo ovo zanimljivo, da i oni imaju nekakav svoj sadržaj onda na kraju stavimo neki band...da za svakoga se ponešto nađe. A sami program gange će trajati do dva sata. (M. A.)
Izgleda kako je ovaj festival gange samo nastavak na stari festival, a kad je već organiziran, možda treba reprezentirati cijelu baštinu ovog područja. No ipak, ganga prevladava.
Da mogu izdvojiti bili šta da simbolizira Imotsku krajinu, to bi bila ganga.(M. A.)
I možda je baš ona potrebna tim ljudima koji je toliko vole, koji je pjevaju, a i onima koje ona asocira na dom. No u današnjem svijetu globalizacije i urbanizma poneka je čovjeku potrebna obnova veze sa tradicijom kako bi se malo vratio u prošlost i povezao sa životom svojih predaka pa iz tog promislio malo o životu koji živi i načinu na koji to radi.
Ganga predstavlja ona najteža vrimena. Kad su ljudi najteže živili zapravo su pjevali gangu i mislim da ih to sve vuče na te stare korjene. Samo vratimo se u noviju povijet, u Domovinskom ratu su naši branitelji pjevali gangu. Ljudima je potrebna i ganga kao povezivanje sa samim sobom u današnje vrime, u globalizaciji. Pogledajte samo primjer eko sela. Ljudi biže od urbanizacije. I sada su možda ovi festivali nekako in. Mada se meni osobno ne sviđa ono pivanje gange u Parizu, na tornju. Postoje neke granice. Jer recimo, ako vi uzmete pršut i idete ga u Zagrebu, on neće biti istog okusa ko da ga idete u Prološcu. (M. A.)
Organizator se izjasnio da ne možemo izdvojiti jedan dio kulturne baštine i staviti ga u neko drugo okruženje. Ono je nastalo baš na tom mjestu iz nekih opravdanih razloga i specifično je baš za taj kraj. Može se reprezentirati na nekom drugom mjestu, ali to nikada neće biti isti osjećaj. Na to sam morala postaviti pitanje da li ovakvi festivali koji uključuju reflektore, mikrofone, razglas, pa čak i kamere te s tim i tremu onih koji nastupaju možda ipak koji put promijene njen izvorni zvuk. Jer festivali ipak nisu prirodno okruženje izvođenja gange.
Ljudi se tu trude da bi napravili najbolje što mogu i upravo u tome izgube svoju kvalitetu pjevanja. Često puta možemo imati i neki problem. Recimo nama prošle godine nije bio dobar razglas. I ljudi ne zvuče kako tribaju zvučat'. Ako je nešto izvorno, ono mora ostat tako. Nema nikakvih dodataka. Autentičnost gange se ne dovodi u pitanje ako nema natjecanja na festivalima. Jer svako selo ima svoje pivanje. A onda ako nema natjecanja, ljudi se ne trude zvučati kao oni koji su prošle godine osvojili prvo misto, ne minjaju svoje pivanje, ne prilagođavaju da bi zvučali k'o i ti što su dobili nagradu. Natjecanje utječe na njenu izvornost. Pokojni Samrdžić kad je to organizira, to je baš bio festival, a mi smo nastavili sa imenom festival, ali više on nije festival. Više nema natjecanja. A zašto? Zato što svako selo ima svoje pivanje, svako selo ima svoje. Onda ne možeš uspoređivat to, stavljat u istu kategoriju. (M. A.)
Iako se navodi, po mnogim autorima koji su se bavili definiranjem festivala, kako je razlika između smotre i festivala u tome što je festival natjecateljskog tipa. No to nije uvijek slučaj. Postoje mnogi festivali u kojima natjecateljski karakter izostaje. S obzirom da ovo održavanje ima sve ostale komponente festivala, izostanak natjecanja ne bih mu trebao oduzeti taj nastavak.
No ipak me najviše zanimalo zašto se organizira ovaj festival. Koja je njegova svrha? Da li se tu uistinu radi o obavezi stanovnika Imotske krajine da očuvaju gangu od izumiranja?
Ja kao organizator to organiziram prvenstveno i isključivo da se ne zaboravi naša stara baština. Festivali gange su potrebni upravo radi tog očuvanja gange. Ganga nije za pivanje evo ja ću sad pivat sam sa sobom, nego želiš da te neko čuje. I onda kad čuješ nekoga kako lipo piva ona te i ti još više animiraš i zapravo i ti želiš biti tako dobar u tome. (M. A.)
Zanimalo me, s obzirom da mi je organizator ovog festivala već rekao kako su današnji festivali gange možda in, je li to što je ganga zaštićena na državnoj razini iti malo utjecalo na njenu popularnost i je li se zbog toga možda povećao broj posjetitelja.?
Nisam baš siguran da je to što je ganga zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro Hrvatske pridonilo povećanju festivala gange, ali je lipo da je to zaštićeno. Evo, moj kolega piva (u pozadini se pjeva ganga). Briga njega je li ona zaštićena ili nije. Mislim da broj posjetitelja sa godinama opada lagano, nažalost. Jer upravo je problem u tome što je mlađe teško animirat', a to pokušavamo kroz zabavni program. Jer činjenica je da je u zadnjih devetnaest godina, od prvog festivala pa do danas, onih istinskih i pravih ljubitelja gange je barem pedeset umrlo koji su dolazili na festival. A tako i okolnih sela. Kada je krenio prvi festival, tada je bila puno veća posjećenost nego sada, a zato što sad ima više festivala, ima više događanja di se piva ganga. Na festival dođu ljudi koji baš vole to. To su ljudi koji baš vole to i žive za to. Recimo ovaj jedan živi u Njemačkoj i ja sam ga zamolio može li uzet godišnji tjedan dana prije da dođe na festival da piva i on je doša'. Ja mislim da baš svi koji izvode gangu tu dođu samo iz ljubavi. Ne ni iz pripadanja ni da bude viđeni, već samo iz ljubavi. Gangu ili voliš ili ne voliš. (M. A.)
No je li uistinu festival gange dovoljan da se ona očuva? Možda postoje i neke druge opcije. Organizator festivala u Biorinama, a ne samo on ima ideju da se osnuje škola gange koja bi bila siguran način njenog očuvanja od izumiranja.
Nadam se da ćemo kroz sljedeću zimu osnovat školu gange (M. A.).
Također, jako su bitne financije pri organiziranju bilo kakvog događanja. Razmišljala sam koliko je ljubavi prema gangi i svojoj zajednici potrebno da se nešto takvo organizira. Ali svakako treba imati izvor financija. Organizator ovog festivala nije odgovorio kao da mu to predstavlja problem niti da on sve sam organizira. Činilo mi se da je jako zadovoljan kompletnom organizacijom ovog festivala.
Imamo naše ljude, iseljenike koji imaju svoje firme i obrte i koji nas sponzoriraju. A tu je općina i županija koje nam isto dosta pomognu. Naravno, imamo i volontere. Čak imamo i članarinu. (M. A.)
No nažalost, festival u Biorinama 2016. godine nije održan. Iako su se za to pripremali, kako mi organizator objašnjava, godinu dana, vremenske neprilike uspjele su spriječiti održavanje festivala.
Ove godine festival gange u Biorinama održao se 2. kolovoza. Svi izvođači trebali su doći u 18h, a službeni program krenuo je u 20h. Došla sam malo nakon početka programa. Htjela sam biti neprimjetna i malo promotriti publiku. Također namjeravala sam intervjuirati nekoliko izvođača i posjetitelja, ali onako neprimjetno, usput, kako me ljudi ne bi izbjegavali jer iz prijašnjih iskustava znam da su se bojali davati intervjue. U svakom slučaju, izvođači su susretljiviji pri intervjuiranju.
Na samom početku bilo je problematično pronaći mjesto za parkirati se. Odmah sam sa ceste vidjela kako je ovaj festival posjetio veliki broj posjetitelja. Naravno, ne tako mnogo kao na nekim velikim svjetski poznatim festivalima, ali za ovako malo mjesto od sto stanovnika, smatrala sam to velikim uspjehom. U početku sam promotrila prostor i ljude oko sebe. Sve je izgledalo isto kao i prošle godine kad sam bila tu samo je pozornica bila drugom mjestu. Atmosfera je bila vesela. Većinom su posjetitelji bili srednje i starije dobi, no moglo se vidjeti i nešto mladih lica, djece i njihovih mladih roditelja. Također bilo je mnogo poznatih lica koja prepoznajem sa drugih festivala gange koje sam već prije posjetila. U oko mi je odmah upao organizator festivala Uz gangu i bukaru u Cisti Velikoj.
Lagano promatrajući oko sebe i slušajući izvođenje gange na pozornici, sada meni i nekih već poznatih gangaških skupina, nastojala sam popričati sa nekim izvođačima i posjetiteljima te čuti njihovo mišljenje vezano uz ovaj festival i festivale gange općenito.
Prva koja je pristala malo popričati sa mnom pa nakon toga mi dati intervju je gospođa V. M. kojoj je ovo prvi put da je na ovom festivalu. Ona inače ne pjeva gangu i nema preferencija prema toj pjesmi, ali ipak je pod nagovorom muža posjetila ovaj festival gange.
Tu sam prvi put. Muž me dovea. Inače ne bi' došla. Ma nije da ne bi' nego ne privlači mene baš ovo, nisam ljubitelj gange. (V. M.)
Iako nije ljubiteljica gange izjasnila se kako je dobro da se ovakvi festivali održavaju i da podržava svaku namjeru očuvanja naših običaja i tradicije.
Ali dobro je da se održaju ti običaji. Meni je to ok. Trebalo bi i mlade privući. Zato što mladi ne znaju ništa o tome. Nije okolina ta koja se trudi da bi privukla mlade. Možda neka mjesta i imaju, ali kod nas nisu baš nešto organizirani. (V. M.)
Gospođa V. M. stoji pri tome kako ipak na ovom području nije potrebno imati više festivala gange, već bi se trebao održavati samo jedan.
Ali mislim da je za ovo područje, od Imotskog do 'vamo Biorina, jedan festival dovoljan. (V. M.)
Neki posjetitelji pak smatraju kako je ovaj festival potreban samo starijima i to isključivo u svrsi da se zabave te stavljaju naglasak na to kako mladima ovakva događaja i nisu baš privlačna.
Obitelj živi ovde pa smo ih došli posjetiti. Inače nisam ljubiteljica gange. Mislim da bi se ovakvi festivali svakako trebali održavat. Zato što starija populacija voli, njima je zanimljivo, a fali im nekakvih događanja tako da je to dobra stvar za njih. Za mlade ne baš. Mislim bitno je da se tradicija prenese samo što nama nije baš zanimljivo toliko. (A. Č.)
Dok mlađi većinom ne preferiraju ovakve festivale i većinom se tu nađu sasvim slučajno, spletom okolnosti ili pak kao pratnja nekome, stariji itekako uživaju u ovakvim događanjima te ih planirano posjećuju i pomno iščekuju.
Ja sam večeras nažalost malo zakasnio jer sam bio u Imotskom na zborskom slavlju pa će moji kolege zapivat umisto mene, a inače pivam. Svi festivali su potrebni, a za naš kraj pogotovo ganga zbog toga jer je to duša ovog kraja. Ganga se pjevala tada dok se nije znalo čitati ni pisati. U gangi se opjevao svaki važan događaj, svaki posao je gangom opjevan, svaka lijepa cura, uredan momak, a da kako opjevao se i oni drugi koji nije bio baš tako uredan. Dakle svi događaji, sva veselja su opjevana gangom. Inače posjećujem festivale gange. U posljednje vrijeme ih ipak ima više organizirano jer prija ovakvih fešti je bilo malo. Ovakvih većih skupova sada ima više,ali svi ovi manji festivali bi se trebali sabrati u jedan veći. Mladi, nažalost, nisu baš preveć zainteresirani. Vjerojatno bi ih ovi festivali mogli zainteresirati, ali oni nemaju priliku baš često sudjelovati na festivalima. Mladi su općenito, nažalost, potpuno okrenuti ovoj novijoj glazbi. (Z. V.)
Izvođači za razliku od posjetitelja imaju samo jedan i konkretan razlog svog posjeta ovom festivalu, a to je da bi izvodili gangu i družili se sa drugim izvođačima i posjetiteljima.
Živim u Dicmu, a doša sam tu da bi izvodio gangu. Ja sam tu baš iz ljubavi prema gangi. I nastojimo je prenosit na mlade koliko možemo, mada mladi nisu baš toliko zainteresirani, a oni koji jesu, mi im vrlo rado pomognemo. Pivamo s njima i po dernecima i privatnim druženjima po kućama. (S. Z.)
Pjevam gangu. Došao sam večeras pjevati. Živim u Kaštelima i iz Kaštela sam došao da zapjevam gangu. Naša ekipa voli tu gangu, živi za tu gangu. Ja otkad sam se rodio, ja sam sluša gangu. Moj je did piva', moj stric je piva', moj otac je piva' i ja to volim, ja uživam u tome. Ja kad čujem lipu gangu ja se naježim. Posjećujem i druge festivale. Prošle godine u Slivnu smo treće misto osvojili. (V. Š.)
Volim gangu i pivam gangu i natječem se i vodimo kulturno društvo ima deset godina. (N. P.).
I publika i izvođači se bez sumnje slažu kako su ovakvi festivali potrebni radi očuvanja gange. No ipak mi se učinilo da sam ih malo zatekla pitanjem i kako prije toga i nisu baš pretjerano razmišljali o tome koja je svrha festivala gange i zbog koga se organiziraju.
Sigurno da su ovakvi festivali potrebni. Kulturna baština je zakon i to je ono jedino šta možemo naslijediti od naših starih. Na ovom području je dovoljan jedan festival. Ima ih možda koji put i previše. To bi tribalo rasporedit da se ljudi okupe na jednom mistu.(S. Z.).
Naravno da su festivali gange potrebni. Trebalo bi ih biti još više. Jer to su naši korijeni, to su naši stariji pivali, to je naš razgovor. Prija je se rađalo, umiralo, ženilo, krstilo, vjenčavalo, sve uz gangu. To bi sramota bila da se to ukine. Jer mi bi tribali to očuvati. Jer narod bez svoga kulturnog identiteta ne triba ići nigdi. Kad bi se malo o tome povelo računa, kad bi bilo malo više zainteresiranosti, što mjesta, što općine, što županije da se to očuva. (N. P.)
Ja mislim da ovi festivali malo poguraju ovu omldinu, ove mlađe. Ja mislim da se u posljednje vrime broj festivala povećava i neka se povećava. Nije prije bilo. Prije je bilo individualno. A sad na ovakvim festivalima svi se skupe i ta ekipa i ova i ona... i čuješ druge kako pivaju. Ja mislim da se i broj posjetitelja povećava. Puno je našega svita vanka, možda čak malo...nije krv voda... vuče to pomalo. (V. Š.)
Bez obzira što su festivali gange za sada jedini način njenog očuvanja, neki od izvođača imaju još neke ideje kako bi se ona mogla održati jer, kako kažu, boje se da će ganga izumrijeti sa njihovom generacijom.
I treba mlađu djecu učiti. Ja imam unučad, mala piva gangu i dečko s nom piva gange, naučila sam ih i iđu na dječju smotru. Svugdi su već bili, snimali su ih. Tribalo bi da se ganga ne zaboravi. (N. P.)
Imam prijatelja u Hercegovini koji je otvorio školu gange. Oni je više guraju nego mi. Ja to pokušavam. Evo skoro smo ugurali jednog mladog momka, ali on govori da ga je sramota. Bitno je volit. (V. Š.)
Iako se svi od intervjuiranih izvođača slažu da ovakav festival ne bi trebao biti natjecateljskog tipa jer svako mjesto ima svoje pjevanje, a nerijetko zbog toga dolazi do svađa među izvođačima pa čak i izvođačima sa organizatorom. No, ipak sam pri razgovoru s njima čula komentiranje, kao na primjer: „Ovi su najbolji“ ili: „Mi smo najbolji, to se zna.“. Također su se kroz razgovor znali i pohvaliti osvojenom medaljom na ganga fest-u u Slivnu ili pak nastupom u nekoj od reprezentativnih dvorana za izvođenje u Republici Hrvatskoj.
Od '68. pivam po festivalima. Možda nije potribno da festival bude natjecateljskog tipa. Dođe uvik do nekih sitnih iskrica , onaj je bolji, onaj je lošiji. Mi ovde znamo ko najbolje piva i koji su to najbolji gangaši. Osta nas je vrlo mali krug. (S. Z.)
Ja bi bila protiv svake klasifikacije, natjecanja. Svako selo ima svoju gangu. A što se tiče nagrada, to triba izbaciti. To nema 'ko bi to moga ocijeniti jer svaka je ganga na svoj način lijepa. (N. P.)
Mi smo nekad u Slivnu dobili zlato, nekad srebro, ali odma' te neko prezire. Postoji konkurencija. I to samo u Slivnu. To se ne može ocjenjivat. Ne piva svako isto, svako ima svoj stil. Najgore je što se međuse kosimo. (M. LJ.)
Nakon intervjua sa izvođačima i publikom odlučila sam još malo prošetati i upiti dojmove. Ljudi su izgledali zadovoljno, pričali su, smijali se, negdje u daljini sam vidjela organizatora festivala koji je također izgledao zadovoljno. No primijetila sam da je manje ljudi bilo ispred pozornice, onih koji su slušali gangu, nego onih koji su čekali svoj red do hrane i pića ili pak sjedili za stolovima ispod šatora.
Nakon izvođenja gange, rere, ojkavice i nastupa nekoliko guslara, festival je zaokružio i zatvori band koji je izvodio domaću zabavnu glazbu. Tako je završio još jedan festival gange u Biorinama.

IV. Zaključak
Nekad su gangu pjevale sve generacije, a naročito mladi. Danas je pjeva starija populacija te tek poneki mlađi pjevači. Kako ganga ne bi izumrla sa generacijama koje je pjevaju potrebno joj je očuvanje, a to se vrši kroz festivale gange. No održavaju se ti festivali uistinu s namjerom očuvanja gange?
Istražujući četiri festivala na području Imotske krajine nastojala sam istražiti održavaju li se oni uistinu zbog očuvanja gange ili je ona samo paravan za neke druge ciljeve.
Iz svog istraživanja uspjela sam donijeti zaključak kako publika koja posjećuje ovakve festivale voli čuti gangu, ali većinom se radi o tome da su došli na mjesto gdje se nešto događa. Radi se o lokalnoj fešti. Gotovo svi intervjuirani posjetitelji su se složili kako su ovakvi festivali potrebni kako bi se ganga očuvala, no moram priznati da je prije odgovaranja velika većina njih zastala i razmislila o tome. Kao da ni sami nisu svjesni koja bi bila svrha ovakvih festivala.
Svi izvođači neupitno su sudionici na ovakvim festivalima zbog ljubavi prema gangi. No nisam stekla dojam da su svi osviješteni koliko je važno da se ganga očuva i da se to događa upravo kroz ovakve festivale. Iako su mi svi odgovarali da je jako važno da se ona prenese mlađima (iako mlađa populacija izostaje na ovakvim događanjima), mnogi opet govore o tome tko je bolji, kako je tko izvodio gangu i nastaju mnoge svađe i neugodne situacije zbog službenog i neslužbenog natjecanja na festivalima.
Kako sa organizatoricom Ganga festa Slivno nisam uspjela uraditi intervju unatoč mnogim pokušajima ne mogu u potpunosti procijeniti što stoji iza toga festivala. Ovaj festival ima najdužu tradiciju i nastao je na inicijativu lokalnog svećenika. Kao jedini razlog njegovog održavanja bila je ganga. No je li organizacija svjesna da se ganga na taj način čuva od zaborava? Je li natjecateljski karakter razdvaja gangaške skupine i utječe li to dobro na festival? Za sada, bez odgovora organizatorice, mogu zaključiti kako ovaj festival ipak svoj cilj krije samo u gangi te je on i sam postao tradicija.
Organizatorica festivala gange u Bušanjama je dala odgovor kako je njihov festival organiziran isključivo zbog zabave za njihovu mjesnu zajednicu. Kako ona i njeni sumještani vole gangu odlučili su organizirati kako ona kaže „sebi“, pa da i oni imaju festival. Bilo je jako teško razaznati da li se tu radi o međusobnom natjecanju organizatora i sela, tko ima, a tko nema festival gange. Kako organizatorica u nijednom trenutku nije spomenula da se ovaj festival održava zbog samog očuvanja gange niti ona smatra da gangi prijeti izumiranje, dapače, po njenim riječima, ganga je tek sada dosegla svoj vrhunac, mogla sam zaključiti kako cilj ovog festivala definitivno nije u očuvanju gange, dapače organizacija čak nije ni osviještena o nužnosti njenog očuvanja. Kako je organizatorica gange i sama gangašica i velika ljubiteljica gange, a svako selo ima svoju feštu, ganga je kroz ovaj festival i to ne s tom namjerom ipak našla način da se reprezentira i održava.
Festival Uz gangu i bukaru u Cisti Velikoj se organizira zbog očuvanja i promocije kulturne baštine na području Imotske krajine. Možda u početku organiziranja ovog festivala n to nije bio prvotni cilj, no s vremenom je organizator za prezentiranje na festivalu uzeo kulturnu baštinu i ta tradicija se održala već nekoliko godina. Svakako, osim očuvanja kulturne baštine, jedan od razloga organiziranja je okupljanje zajednice na jednom mjestu. To je, osim izvođenja i ljubavi prema gangi, također razlog posjeta ovakvim festivalima i izvođačima gange. A ganga i druženje privlače i druge posjetitelje.
Ganga fest Biorine je nastavak na prvotni festival gange u Biorinama koji je organizirao istinski ljubitelj gange. Iako organizator ovog festivala voli gangu te, uz njega, cijela njegova udruga, ovaj festival se prvotno organizira zbog okupljanja raseljenih mještana i kako bi ovo mjesto imalo svoju feštu. Razlog zbog kojeg je to festival gange leži u tome što je ovaj festival nastavak na prvotni festival gange u Biorinama.
Bez obzira na to koliko je zajednica osviještene o obvezama o očuvanju gange propisanih Zakonom, oni vole tu pjesmu, pjevaju je i za njih je ona od neprocjenjive važnosti, što zapravo znači da će ganga sigurno živjeti dok su i oni živi. Festivali gange održavaju ovu pjesmu na životu, no postoji mogućnost da će ona pa i festivali gange izumrijeti sa zadnjim gangašima.
Svako kulturno dobro je od neprocjenjive važnosti i trebalo bi ga održati na životu. Festivali nisu jedini način održavanja i očuvanja gange. Postoje ideje da se osnuju i škole gange. No to, za sada, nije oživilo.
Polazna hipoteza je potvrđena na primjeru festivala Uz gangu i bukaru u Cisti Velikoj i Ganga festu Biorine. Razlog održavanja Ganga festa u Slivnu leži isključivo u ljubavi prema gangi i njenom očuvanju dok je festival gange u Bušanjama organiziran isključivo zbog zabave za mjesnu zajednicu, a ganga je na programu selekcijom kulturne baštine toga područja i iz ljubavi prema toj pjesmi

V. Popis literature:
Antolović, J. 2006. Očuvajmo kulturnu baštinu-Vodič za pripremu i provedbu projekata očuvanja kulturnih dobara. Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Antolović, J. 2009. Zaštita i očuvanje kulturnih dobara. Zagreb: Hadrian.
Bendix, R. (2013). Nasljedstva: posjed, vlasništvo i odgovornost. U: Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 353-377.
BENDIX, R. 1989. "Tourism and Cultural Displays. Inventing Traditions for Whom?". Journal of American Folklore, 102 (404):131–146.
BUBLE, N. 1992. Ganga u kontekstu svekolike autohtone folklorne glazbe dalmatinske Zagore i zapadne Hercegovine. Imotski zbornik 1: 143-163.
Ceribašić, N. (2003). Hrvatsko, seljačko, starinsko i domaće. Povijest i etnografija javne prakse narodne glazbe u Hrvatskoj. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku.

CHAMBERS, E. 2000. Native Tours: The Anthropology of Travel and Tourism. Long Grove, Illinois: Waveland Press.
ČAGALJ, Š. 1979. Ganga kao oblik usmenog izražavanja. http://www.ganga.hr/html/sime_eagalj.html (19.08.2013).
FALASSI, A., ur. 1987. Time out of Time. Essays on the Festival. Albuquerque: University of New Mexico Press.
GLIBOTIĆ, I. 1978. Naše ojkanje i ganganje. Imotska krajina, 15. 9. 1978.
GREENWOOD, D. J. 2004. "Culture by the Pound: An Anthropological Perspective on Tourism as Cultural Commoditization". U: Tourists and Tourism. A Reader, ur. Sharon Bohn Gmelch. Long Grove: Waveland Press, 157–169.
Hafstein, V. Tr. (2013). Pravo na kulturu: nematerijalna baština d.o.o., folklor©, tradicijsko znanje ™. U: Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 37-64.
Hraste-Sočo, I. 2012. Nacija kulture: artikulacija međunarodne prepoznatljivosti hrvatske kulture na primjerima festivalske politike: doktorski rad/mentori: Petar Selem, Eva Sedak.
JELINČIĆ, D. A. 2008. Od kulturnog do kreativnog. Od opipljivog do neopipljivog. U: Abeceda kulturnog turizma, 25-76. Zagreb: Meandar.
KELEMEN, P. i N. ŠKRBIĆ ALEMPIJEVIĆ. 2012. Grad kakav bi trebao biti. Etnološki i kulturnoantropološki osvrti na festivale. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
KLAIC [KLAIĆ], D. 2006. "Festivals". Performance Research, 11 (3):56–57.
Lah, J. 2016. Reprezentacija kulturne baštine na hrvatskim turističkim internetskim stranicama : doktorski rad/mentorica: Anita Sujoldžić.
MARIĆ, B. 1941. Iz područja gange, Hrvatski narodni kalendar. Zagreb. Napredak, 41-47.
Mezey, N. (2013). Paradoksi vlasništva nad kulturnim dobrom. U: Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 407-468.
MIJATOVIĆ, A. 2004. Ganga: pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa. Omiš: Tiskara „Franjo Kluz“.
MILAS, M. 1981. Asan-aginičin zavičaj. Povijesno-kulturni kontekst narodne balade. Imotska krajina, 23-25.
Nikočević, L. 2013. Kultura ili baština? Problem nematerijalnosti. U: Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 335-351.
NOSIĆ, M. 1999. Podrijetlo riječi ganga. U: Riječ, 74-80. Rijeka: Hrvatsko filološko društvo.
OREČ, P. 1989. Ganga-narodno pjevanje. http://www.ganga.hr/html/petar_oree.html (20.08.2013.).
Picard, David i Mike Robinson, ur. 2006. Festivals, Tourism and Social Change. Remaking Worlds. Clevedon – Buffalo – Toronto: Channel View Publications.
PLETENAC, T. 2006. Komodifikacija kulture – kultura komodifikacije. U: Festivali čipke i kulturni turizam: Zbornik radova sa znanstveno-stručnoga skupa, ur. T. Petrović Leš, 7-19. Lepoglava: Turistička zajednica grada Lepoglave, Grad Lepoglava.
PRIMORAC, J. 2010. Promjena strukture rada u kreativnoj ekonomiji : kultura, tranzicija i kreativna klasa : doktorska disertacija; mentorica Nada Švob-Đokić.
UJEVIĆ, P. 1996. Lovrećka ganga. Split: Grafform.
http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search (7. 9. 2013.).
http://www.ganga.hr/ (19.09.2013.).
Konvencija o zaštiti nematerijalne baštine, http://www.istra-istria.hr/fileadmin/dokumenti/upravna_tijela/UO_za_tal_nac_zaj/Instrumenti_zastite_ljudskih_prava/I.Multilateralni_odnosi/2.Organizacija_Ujedinjenih_naroda/I-2.11.%20Konvencija%20o%20zastiti%20nematerijalne%20kulturne%20bastine.pdf

VI. Popis sugovornika:
T. M. (1966), 3. svibnja 2013., Imotski
M. A. (1973),1. kolovoza 2016., Biorine
F. R. (1956), 9. kolovoza 2016., Imotski
J. P. (1956), 13. kolovoza 2016., Cista Velika
I. Č. (1964), 13. kolovoza 2016., Cista Velika
A. B. (1961), 13. kolovoza 2016., Cista Velika
N. M. (1958), 13. kolovoza 2016., Cista Velika
B. M. (1969), 13. kolovoza 2016., Cista Velika
A. Č. (1986), 13. kolovoza 2016., Cista Velika
R. B. (1950), 13. kolovoza 2016., Cista Velika
B. L. (1971), 13. kolovoza 2016., Cista Velika
A. M. (1949), 13. kolovoza 2016., Cista Velika
V. K. (1960), 13. kolovoza 2016., Cista Velika
I. Ž. (1950), 20. kolovoza 2016., Slivno
N. B.( 1957), 20. kolovoza 2016., Slivno
V. Ć. (1949), 20. kolovoza 2016., Slivno
S. Z. (1952),20. kolovoza 2016., Slivno
M. P (1935), 20. kolovoza 2016., Slivno
N. K. (1943), 20. kolovoza 2016., Slivno
I. Z. (1977), 20. kolovoza 2016., Slivno
I. P. (1953) 20. kolovoza 2016., Slivno
N. P. (1951), 21. kolovoza 2016., Bušanje
S. G. (1960), 21. kolovoza 2016., Bušanje
M. P. (1948), 21. kolovoza 2016., Bušanje
A. Z. (1954), 21. kolovoza 2016., Bušanje
V. G. (1956), 21. kolovoza 2016., Bušanje
V. K. (1939), 27. kolovoza 2016., Bušanje
V. M. (1967), 2. kolovoza 2017., Biorine
S. Z (1950), 2. kolovoza 2017., Biorine
A. Č (1989), 2. kolovoza 2017., Biorine
N. P. (1947), 2. kolovoza 2017., Biorine
M. LJ. (1945), 2. kolovoza 2017., Biorine
Z. V. (1948), 2. kolovoza 2017., Biorine
V. Š. (1954), 2. kolovoza 2017., Biorine

Relationship between preservation and representation of Ganga in the area of Imotski County

Summary
The purpose of this thesis is to explore if Ganga is presented on festivals for the purpose of its preservation exclusively or it, by the selection of the cultural heritage of Imotski County, serves as a part of the organization of festivals whose aim is of another nature. The thesis consists of two parts; theoretical and empirical part. In theoretical part Ganga is presented to detail, as well as it preservation, its protection, authenticity and festivals. In the empirical part four Ganga Festivals are described and the answers of organizers, performers and visitors. The aim of the thesis was to put an importance on the preservation of Ganga through festivals and to explore if all the participants are aware of the importance of its preservation and if that reason is the only one why festivals are held. It is concluded by data processing that the community performing Ganga is still not aware of the importance of its preservation. Furthermore, for the festivals of that type, the organization should be on a higher level, that is that borough, town, district and country should be included in the organization.